Za par dana počinje sezona lavande na najsunčanijem hrvatskom otoku. Evo gdje možete vidjeti nestvarna ljubičasta polja

Lavanda se u svijetu najčešće povezuje s Provansom, do koje se iz Dubrovnika ljeti može stići za samo dva sata leta. No u Hrvatskoj je ta biljka neraskidivo povezana s najsunčanijim otokom Jadrana, gdje su je isprva gledali s nepovjerenjem, a poslije se na njezinu ulju zarađivalo pravo bogatstvo. Velika polja lavande mogu se vidjeti i u Istri, no još jedna hrvatska priča o tom mirisnom cvijetu vodi nas na otok Hvar. U posljednjih stotinu godina lavanda je na otoku prošla put od neobične zamisli kojoj su se otvoreno rugali do biljke od koje se živjelo, koja je donosila veliku zaradu i postala dio prepoznatljive slike Dalmacije.

Središtem te priče smatra se Velo Grablje, iako lavande ima i u drugim dijelovima otoka, među ostalim u okolici Jelse i Staroga Grada. Sredinom prošlog stoljeća upravo je lavandino ulje bilo jedan od najunosnijih otočnih proizvoda, a sve je počelo s običnim težakom koji je poslušao predavanje o aromatičnom bilju i eteričnim uljima.

Početak hvarske priče o lavandi najčešće se veže uz Bartula Tomičića, lokalnog težaka iz Velog Grablja. Lavanda je na otoku postojala i ranije, ali upravo ju je on krajem 1920-ih počeo uzgajati kao gospodarsku kulturu i od nje proizvoditi ulje. Nije to bila laka odluka. Nakon problema s vinogradima, stanovnici otoka morali su tražiti nove kulture koje bi mogle uspijevati na kamenitom tlu i donositi prihod. Tomičić je u lavandu povjerovao nakon predavanja dvojice splitskih stručnjaka. No susjedima je njegova zamisao u početku bila čudna. Saditi cvijeće umjesto uobičajenih kultura? Mnogima se to činilo neozbiljnim.

Sve se promijenilo nakon prve zarade. Priča se da je Tomičić 1933. prodao dio svojega lavandina ulja i tim novcem platio miraz za kćer. Nakon toga lavanda više nije bila neobičan hir jednog čovjeka. Na nju su počeli gledati kao na pravi izvor zarade.

Sredinom prošlog stoljeća Velo Grablje pretvorilo se u jedno od glavnih središta proizvodnje lavandina ulja u Dalmaciji. U najboljim godinama taj je cvijet hranio obitelji, donosio zaradu cijelom kraju i mijenjao živote ljudi koji su ga još donedavno gledali s nepovjerenjem.

Mještani se tog razdoblja sjećaju kao zlatnog doba lavande. Velo Grablje nazivali su čak i “selom milijunaša”, a sezonska zarada mogla je dosegnuti godišnju plaću. Prema lokalnim pričama, gotovo polovica kuća u gradu Hvaru izgrađena je novcem zarađenim od lavandina ulja. Na vrhuncu je u Velom Grablju živjelo više od 500 ljudi. Lavanda tada nije bila ukras krajolika. Bila je posao, roba i glavni izvor prihoda.

S tim usponom usko je povezano i ime Lorenza Tudora. Šezdesetih godina slovio je za najvećeg proizvođača lavandina ulja u Dalmaciji, a engleski ga je tisak nazivao “kraljem lavande”. No uspješno razdoblje nije trajalo zauvijek. Otkupne su cijene padale, mladi su odlazili na kopno, dio nasada uništili su požari, a staro se selo postupno praznilo. U najtežim vremenima u Velom Grablju ostalo je samo sedam stalnih stanovnika.

Ipak, posao s lavandom nije potpuno nestao. Unuk Bartula Tomičića još je desetljećima nastavio destilirati ulje u staroj destileriji. Taj je detalj važan jer se hvarska lavanda nije samo rezala i sušila. Od cvjetne mase parnom se destilacijom dobivalo eterično ulje, a upravo je ono nekoć otoku donosilo veliku zaradu.

Mirisni mediteranski cvijet raste diljem Hvara, do kojeg se iz Splita danas može stići katamaranom za otprilike sat vremena. Priča o lavandi šira je od Velog Grablja. Polja lavande nalaze se i u okolici Brusja te na području Starogradskog polja, a od 2015. gotovo hektar nasada uzgaja se nedaleko od Jelse. Pojedinačni grmovi lavande mogu se vidjeti i u drugim dijelovima otoka, uz ceste i na starim terasama.

Na Hvaru tu biljku i danas posebno cijene. Već se godinama u Velom Grablju održava Festival levande, pokrenut kako bi se sačuvalo sjećanje na biljku koja je desetljećima hranila otočne obitelji. S popularizacijom društvenih mreža lavanda je dobila i novu vizualnu ulogu. U lipnju i srpnju na Hvaru se organiziraju šetnje poljima lavande i vođene ture, a lavanda danas otoku donosi prihod na drukčiji način nego nekada. Od nje se rade i prodaju ulje, sapuni, kozmetika, vrećice sa suhim cvjetovima i niz drugih proizvoda koje turisti nose kući kao prepoznatljive dalmatinske suvenire.

Danas hvarska lavanda više nema nekadašnji proizvodni zamah, ali je pronašla novu ulogu. Upravo zato lavanda za Hvar nije samo ljetni krajolik, kulisa za fotografiranje i suvenir, nego jedan od simbola koji svjedoči o tome kako se otok mijenjao tijekom posljednjih stotinu godina.