POSTALO JE NEIZDRŽIVO
MODA KAO UMJETNOST
Nedaleko od Šibenika Tijana stvara unikatne torbe od recikliranih materijala i dokazuje da moda zaista može biti lokalna i održiva
Kad sam odlazila na faks u Rijeku, ponijela sam maminu staru šivaći mašinu. Selila sam ju puno puta tijekom godina, uvijek je bila najteži komad u svakoj selidbi, ali nisam od nje odustajala. Godinama je tako išla sa mnom, a da ju zapravo i nisam koristila. A onda sam počela šivati… Priča nam to Tijana Mihailović, akademska kiparica koja je spojila kreativnost, ljubav prema umjetnosti i održivosti, ali i funkcionalnim predmetima u jedinstveni brend Ruk.sak koji nastaje u mjestu Zablaće, nedaleko od Šibenika.
CIJELI JE ŽIVOT BILA OKRUŽENA MATERIJALIMA KOJI SU JU ODUVIJEK FASCINIRALI
Tijana Ruk.sak razvija od studentskih dana, a sve je, kako to obično biva u najboljim pričama, počelo kao hobi. „Studirala sam na Akademiji primijenjenih umjetnosti, smjer kiparstvo, i tijekom studija nisam bila sigurna čime ću se zapravo baviti.
Mama je šivala i cijelo sam djetinjstvo bila okružena materijalima koji su me fascinirali. No njezinu staru mašinu, onu koju sam vukla sa sobom godinama, koristila bih tek tu i tamo za neke popravke,“ priča nam Tijana dok šetamo slikovitim Zablaćem, njenim rodnim krajem u koji se vratila nakon studija.
ODBAČENI KIŠOBRANI NAKON OLUJA INSPIRIRALI SU NJEZINE PRVE RUKSAKE
Upravo je život u Rijeci, gradu poznatom po kiši i jakom vjeru, na kraju bio inspiracija za modu od recikliranih materijala. Nakon oluja i jake kiše viđala je mnoštvo potrganih i odbačenih kišobrana po gradu. Počela ih je skupljati i od njih šivati torbe.
„Ruksake i inače volim i cijeli život nosim, koristan je i praktičan, pa nije čudno da sam upravo to prvo odlučila sašiti,“ smije se Tijana. Moda ju je zanimala ali u nekom umjetničkom smislu, kao način izražavanja kreativnosti. A kako je studirala primijenjenu umjetnost, logično je i da je htjela stvoriti funkcionalni predmet.
NE POSTOJE DVA ISTA RUKSAKA, SVAKI JE JEDINSTVEN
Krenula je tako raditi ruksake od starih kišobrana i svi su bili oduševljeni. Poklanjala ih je prijateljima, sama nosila, a glas o njima se brzo širio. Bili su kompletno napravljeni od recikliranog materijala, održivi i unikatni. Jer kad tako koristiš materijal, nikad ne možeš napraviti dva ista.
„U to je vrijeme ta scena rukotvorina bila u povojima, danas je s Instagramom lakše. U to smo vrijeme svi to radili iz entuzijazma i prodavali na nekim bazarima koji su se povremeno održavali,“ gotovi nam ova ponosna Zablaćanka o počecima.
ZA IZRADU KORISTI STARE MATERIJALE KOJE JOJ LJUDI DONIRAJU
Kad se vratila u Zablaće, odlučila je otvoriti obrt i ozbiljnije se baviti s marketingom i dići proizvodnju na ozbiljniji nivo. Ali zadržala je originalnu ideju od koje ne odstupa ni milimetra: ponovno korištenje starih materijala, reciklaža i unikatnost svakog pojedinog komada.
„Uglavnom koristim donacije, ljudi mi donesu tekstil koji im više ne treba, a ja mu udahnem novi život,“ govori nam Tijana dok razgledavamo mali atelje koji je uredila u garaži obiteljske kuće. Tamo je i njena stara mašina, koja ju je pratila tijekom studentskih dana, ruksaci, ali i drugi predmeti koje Tijana danas proizvodi. „Da, sad osim ruksaka radim i “booksake”, to su torbe za knjige ili za laptop i tablet, radim i kimona, pregače… Sve radim na isti način, od recikliranih materijala i održivo.“
BOJANJE PRIRODNIM BOJAMA DAJE ODRŽIVOSTI IDEJE DODATNU DIMENZIJU
A koliko je cijela priča održiva dokazuje i činjenica da je Tijana počela eksperimentirati s prirodnim bojama i da su rezultati izvrsni. „Boje se prirodni materijali, poput pamuka, lana, svile, a koristim koru od bora, lišće oraha, dobila sam iz Amerike čak biljku od koje mogu dobiti indigo plavu…
Stvarno se gotovo sve boje mogu dobiti na potpuno prirodan način,“ kaže ova poduzetnica koja je do danas napravila na stotine, možda i blizu tisuću torbi. Prodaje ih putem Instagrama i Facebooka, u planu je i web shop, no najviše kupaca i dalje do nje dolazi usmenom preporukom.
SVAKI JE TIJANIN RUKSAK I PREDMET MALO FUNKCIONALNO UMJETNIČKO DJELO
Mir Zablaća, u kojem možete i posjetiti njezin mali studio, šibenski kraj i ljepota Dalmacije velika su joj inspiracija u stvaranju. Želi i dalje raditi održivo, a za ovaj način rada veća proizvodnja i nije moguća, svoju kreativnost izražavati kroz torbe, ruksake i uporabne predmete koji će ljudi svakodnevno koristiti. I pritom nositi malo umjetničko djelo, nešto što se ne viđa na svakoj drugoj osobi i koje je izrađeno u skladu s prirodom, u samo jednom primjerku!
Sadržaj je nastao u suradnji s TZ Šibensko-kninske županije i pripremljen je u skladu s najvišim profesionalnim standardima Putnog Kofera