U Japanu svake godine tisuće ljudi odluče nestati: napuštaju svoje obitelji i odlaze bez traga, a u tome im pomažu agencije

U svijetu u kojem digitalni tragovi prate gotovo svaki naš korak, ideja da netko može jednostavno nestati zvuči gotovo nemoguće. Pametni telefoni, kamere na svakom uglu i strogi sustavi evidencije čine bijeg od svakodnevnog života nezamislivim. Ipak, u Japanu postoji duboko ukorijenjen i iznenađujuće raširen fenomen koji pokazuje upravo suprotno! Naime, tisuće ljudi svake godine odluče nestati u tišini, ostavljajući za sobom obitelj, prijatelje i posao. Taj fenomen naziva se jōhatsu, što u prijevodu znači „isparavanje“.

Pojam jōhatsu odnosi se na ljude koji se svjesno povuku iz svog života i nestanu bez ikakvog objašnjenja. Ne radi se o kriminalnim radnjama, otmicama ili ubojstvima, već o osobnom izboru. Nestali se u Japanu često nazivaju i „ispareni ljudi“ jer jednostavno iščeznu. Sobe ostaju prazne preko noći, računi neplaćeni, a obitelji prepuštene neizvjesnosti.

Razlozi za takvu odluku pojedinih ljudi su brojni, od nasilja u obitelji, ogromnih dugova, srama zbog gubitka posla, propalog braka ili jednostavno nemogućnosti da se ispune stroga društvena očekivanja. Japansko društvo snažno je utemeljeno na ideji časti i reputacije, pa za mnoge upravo nestanak postaje način da izbjegnu osjećaj srama i započnu život ispočetka.

Fenomen jōhatsu nije nov pojam. Naime, njegovi počeci sežu u 1960-e, no pravi zamah dobiva nakon ekonomskog kolapsa 1990-ih, kada je velik broj ljudi ostao bez posla i sigurnosti. Nestajanje tada postaje način bijega od stvarnosti, a u nekim slučajevima i jedini izlaz.

Procjenjuje se da svake godine u Japanu između 80.000 i 100.000 ljudi izabere ovaj put. Neki se kasnije pronađu ili vrate obiteljima, ali značajan broj ostane u anonimnosti do kraja života. Nestali se često sele u siromašne četvrti poput Kamagasakija u Osaki ili San’ye u Tokiju. Mjesta su to poznata po tome što ne postavljaju pitanja o prošlosti svojih novih stanovnika.

Za razliku od onoga što bismo mogli očekivati, nestanak u Japanu može biti gotovo „uredna“ usluga. Tu na scenu stupaju yonigeya, tvrtke koje se specijaliziraju za „noćne selidbe“. Njihova uloga je diskretna, ali presudna. U tišini pokupe sve stvari klijenta, prebace ga na novu lokaciju i osiguraju da iza sebe ne ostavi nikakav trag.

Cijene takvih usluga variraju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, ovisno o složenosti operacije: uključuje li i djecu, treba li mijenjati identitet ili osigurati putovanje u udaljeniji grad. Yonigeya agencije nude i dodatne „pakete“ kao što su savjetovanje s odvjetnicima, preusmjeravanje pošte, brisanje digitalnih tragova, pa čak i psihološku podršku.

Za jōhatsu, novi život rijetko znači luksuz. Većina završava u jeftinim smještajima, na rubu društva, radeći slabo plaćene poslove na crno. Mnogi se nikada ne vrate obitelji niti ikada ponovno uspostave kontakt s prijašnjim životom. No, za njih, taj novi početak ipak znači slobodu od pritisaka i problema koje su ostavili iza sebe.

Za obitelji nestanak voljene osobe ostavlja prazninu koju je nemoguće ispuniti. Ta tišina, bez oproštaja i odgovora, pretvara se u ono što psiholozi nazivaju „ambiguous loss“, što u prijevodu znači „dvosmislen gubitak“. Upravo ta neizvjesnost, kažu mnogi, ponekad je teža i od same smrti.