Ovaj istarski gradić nekad je imao vlastitu republiku! Trajala je svega 37 dana, ali ostavila je neizbrisiv trag u povijesti

U istočnom dijelu Istre, gdje se pitomi brežuljci spajaju s najljepšim Jadranom, na svega tri kilometra od mora, smjestio se srednjovjekovni gradić Labin. Njegov stari dio leži na 320 metara nadmorske visine, dok je novi podignut podno istog, s arhitekturom koja odražava višestoljetnu tradiciju rudarenja, koja je uvelike oblikovala identitet ovog dragulja Lijepe naše. U nastavku vam donosimo kratak pregled povijesnih zanimljivosti o Labinu koje možda niste ni znali, a itekako su vrijedne spomena!

Stanovništvo južne Labinštine rudarstvom se počelo baviti još prije 400 godina. Spomenuta grana gospodarstva vrhunac je dosegnula nakon Prvog svjetskog rata, kad su se upravo labinski rudnici smatrali najmodernijima u čitavoj Europi. Imali su više od 10.000 radnika iz čitave Istre, koji su 1942. proizveli rekordnih 1.158.000 tona ugljena!

No prije toga, točnije 2. ožujka 1921., hrabri labinski rudari ispisali su povijest pokrenuvši prvi antifašistički ustanak na svijetu. Njihova organizirana pobuna ujedno je bila i prvi socijalistički eksperiment radničkog samoupravljanja na Mediteranu. A sve je počelo nakon što su rudara Giovannija Pippana (Ivana Pipana) fašisti mučki zlostavljali u Pazinu. Njegovi kolege, 600-tinjak Hrvata, Slovenaca, Talijana, Čeha, Slovaka, Mađara i Poljaka, stupili su u štrajk, minirali prilaze oknima te zauzeli rudnike.

Organiziravši samoupravu i braneći se oružjem, ugljen su proizvodili i prodavali za sebe. Oružana pobuna rudara Labinštine protiv fašista poznata je pod imenom ”Labinska republika”, a trajala je 37 dana. U čast ovim štrajkašima, ali i svim rudarima koji su obavljajući svoj posao izgubili živote, u gradu je podignut spomenik rudaru borcu. Najveći je u čitavoj Labinštini, a sastoji se od četiri čekića koja tvore svežanj.

A istarski ugljenokopi također su odigrali vrlo važnu ulogu u obnovi nakon Drugog svjetskog rata. No ogromne zalihe ugljena izazvale su i pad proizvodnje pa se rudnici 1970-ih počinju zatvarati. Većina ih je prestala raditi 1980-ih, a rudarsku proizvodnju nastavilo je samo poduzeće Istarski ugljenokopi Tupljak. No i ono 1999. zatvara jamu, što je i službeno označilo gašenje posljednjeg ugljenokopa na području čitave Hrvatske.

Bogatoj istarskoj rudarskoj baštini svjedoči i Šoht, čelični labinski toranj, simbol grada i njegovih stanovnika. S pokretanjem proizvodnje u ugljenokopu Jama Labin 1940. počeo je djelovati i spomenuti, 30,93 metara visok Šoht. Sinkroniziranim kretanjem, jedan naprijed, a drugi unatrag, njegovi veliki kotači na vrhu dizali su i spuštali klijetke dizala, koje su prevozile rudare, po njih 16 na svakoj od tri razine, vagonete i drugi materijal. Dubina vertikalnog rova iznosila je 570 metara.

U Labinu se sjećanje na rudarstvo njeguje na svakom koraku. Posjetite Trg labinskih rudara, smješten na sjecištu dviju glavnih ulica. A u baroknoj palači Battiala-Lazzarini, prepoznatljivoj po crvenkastoj fasadi s plavim prozorima i impozantnoj veličini od skoro tisuću četvornih metara, pronaći ćete i Narodni muzej Labin, koji sadrži repliku rudnika u dužini od 150 metara, a ima i interpretacijski centar rudarstva.

Osim toga, u ovom biseru Terre Magice mnogi lokalni ugostitelji i obrtnici ponudit će vam proizvode usko povezane sa spomenutom granom gospodarstva, od preukusne crne pizze i rudarske marende do Karbon gina te drugih zanimljivih umjetnina i suvenira.