Posjetili smo najljepšu i najposebniju školu u Hrvatskoj: od slavnog bračkog kamena u njoj nastaju prava umjetnička djela

„Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin.“ Ova poetična rečenica jedan je od lajtmotiva vjerojatno najposebnije škole u Hrvatskoj. Klesarska škola u Pučišćima na Braču nije samo obrazovna ustanova, ona je turistička atrakcija i ponos otoka, a mi smo ju imali priliku posjetiti prošlog tjedna. Da je biti klesar častan i fin posao govori izreka s početka teksta, a s tom smo mišlju i mi napustili izložbeni prostor uređen u samom centru slikovitog bračkog mjesta.

Pučišća su nas osvojila na prvu. Izrazito su slikovita, kamene kuće uokviruju dugu, valovitu uvalu u kojoj su skrivena, a panoramom dominira zvonik župne crkve Sv. Jeronima. Zvonik s kapicom, kako smo ga od milja nazvali. Od prvog trenutka kad smo stigli, bilo je jasno da ovo mjesto s kamenom ima poseban odnos.

Cijela Pučišća kao da su isklesana od najljepšeg kamena, kameni suveniri prodaju se na štandovima, a spomenici od ovog svjetski poznatog materijala na svakom su koraku.

Kamen je ovdje oduvijek dio svakodnevice, jedan je od ukrasa grada, ali i okosnica ekonomskog razvoja. Klesarska škola mjesto je na kojem se i danas obrazuju i usavršavaju budući majstori zanata i institucija koja vrijednu vještinu čuva od zaborava. U ljetnim mjesecima kad nema nastave otvorena je za posjetitelje, a razgledavanje i stručno predavanje pravi su doživljaj.

Pred samom školom dočekuju nas kamene skulpture i komadi kamena koji će to tek postati, još je iz daljine jasno da je riječ o zaista posebnom mjestu. Na ulazu u mali izložbeni prostor dočekuje nas jedan od profesora škole koji nama i drugim turistima objašnjava povijest, način na koji se stvaraju budući majstori klesari, ali i male tajne nevjerojatnih skulptura koje nas okružuju.

Prostorija je ispunjena kamenim skulpturama u različitim fazama dovršenosti te starim alatima. Naš nam vodič pokazuje kako se koristi svaki od alata, ističući kako je većinom riječ o starim alatima iz rimskog doba, uz par „novijih“ iznimaka koji su u upotrebu ušli prije 150 godina. Da, naglasak u programu škole je stavljen na ručnu obradu kamena, no škola ima i modernije strojeve poput zračnih kompresora i turbina.

Da bi učenik, a danas školu pohađa njih nešto više od 40, postao pravi majstor klesar uz redovito teoretsko znanje mora proći i praktičnu nastavu na kojoj od prvog do četvrtog razreda uči oblikovati kamen, od njega stvarati prava mala umjetnička djela, pripremati skice u AutoCAD-u, služiti se starim i modernijim alatima…

Poseban je dio prezentacije posvećen njihovom maturalnom radu. Nakon skice cijelog budućeg projekta, crtaju svoj zadatak, neki manji dio konstrukcije, detaljno u omjeru 1:1, pa u radionici kreću na oblikovanje do zadnjeg detalja.

Radionica, odnosno učionica praktične nastave, puna je djela na kojima učenici i njihovi profesori nekad rade i mjesecima, godinama. Ukrašeni prozori, lavovi, fontane, posude… Ovaj sasvim netipičan izložbeni prostor nema uredne, ušminkane eksponate, ali je baš zato prekrasan i pun života, a činjenica da na djelima rade učenici i da se na njima usavršavaju za svoje buduće zanimanje svemu daje posebnu čar.

Klesarska škola na Braču obrazovna je institucija s tradicijom dužom od 110 godina. Jedina je to škola u ovom dijelu Europe koja izučava obradu kamena starorimskim ručnim alatima, obrazuje i odgaja buduće majstore klesarstva. Pitali smo našeg vodiča gdje se učenici nakon škole zapošljavaju i doznajemo da za posao ne moraju strahovati. Neki ostaju na otoku, rade u tvrtkama za obradu kamena, otvaraju svoje obrte, a traženi su i u cijelom svijetu.

Brački kamen, dobro je poznato, jedan je od najcjenjenijih materijala tisućama godina. Od njega su građeni Dioklecijanova palača u Splitu, šibenska katedrala, zgrade parlamenta u Budimpešti i Beču, Bijela kuća u Washingtonu… Za stoljetnu tradiciju njegove obrade i obrazovanje novih kadrova u Pučišćima, uvjerili smo se, nema straha. Ako se nađete na Braču, ne propustite posjetiti ovo čudesno mjesto. Ulaznica je u kolovozu stajala 6 eura.