Željko svakodnevno susreće medvjede i vodi turiste da ih vide izbliza: “Ako ga ne ugledate, ne plaćate ništa. To je moje pravilo!”

Jeste li ikada poželjeli uživati u istinskoj divljini, biti na svega nekoliko metara od jedne od najfascinantnijih životinja naših prostora, medvjeda? Ako da, u Gorskom kotaru postoji čovjek koji vam taj san može ispuniti. Zovu ga, a kako drugačije, nego Medo, no javnosti je poznatiji kao ‘Cromedo‘. Njegovo ime je Željko Zbašnik i upravo on nudi mogućnost ‘fotolova’, odnosno doživljaj promatranja i fotografiranja medvjeda u svojih nekoliko osmatračnica, smještenih duboko u divljini gorskih šuma.

Gorski kotar, dom tri velike europske zvijeri, kako ga nazivaju, i to medvjeda, vuka i risa, oduvijek je bio i Željkova ‘kuća’. Tamo je rođen i odmalena živi u Pargu kod Čabra. I odmalena je vezan uz tamošnju divljinu. „Moj otac je lovac i od malih dana me uvijek uzimao sa sobom u šumu, gdje imamo i dosta vlastitih parcela. Odmalena mi se stvorila ljubav prema šumi, našem kraju i životinjama“, prisjeća se Željko. Tako je ostalo i do danas. Taj 54-godišnji šumski tehničar, oženjen i otac troje djece, i dalje živi za divljinu Gorskog kotara. No, njegova su specijalnost upravo medvjedi.

Cromedo se ‘rodio’, kaže nam, početkom 2015. godine. Nakon nekoliko početnih, pomalo ‘kvrgavih’ godina, stvari su krenule. Cromedo je danas njegov stalni posao, a osmatračnice na koje vodi svoje goste, njih ukupno pet, nalaze se na zemlji, odnosno dijelovima šume koja je u njegovu vlasništvu. Najbolje od svega pomaže mu i ‘krivac’ za tu ljubav prema prirodi, njegov 82-godišnji, ali još uvijek, ponosno kaže, vrlo aktivni otac koji se također zove Željko. Željko junior i senior, živimo i u istoj kući”, našalio se preko telefona dobro raspoloženi Željko.

No, kako uopće izgleda fotolov ili promatranje divljači? Sa svojim gostima, a većinom su to stranci, Željko se nalazi na dogovorenoj lokaciji, gdje slijedi kratko upoznavanje te ih provede kroz pravila ponašanja i objasni kako će njihova šumska avantura izgledati. Zatim slijedi ukrcavanje u terensko vozilo i vožnja šumskim putevima. Pravi off road, naglašava dodatno. Naposljetku dolaze do željene osmatračnice, od kojih su sve opremljene sanitarnim čvorom, ventilacijom, osvjetljenjem i grijanjem. Zasad se može prespavati samo u jednoj od njih, Bear Houseu. Ako njegovi gosti ne vide medvjeda, on im izlet ne naplaćuje, pojašnjava. Naime, upravo je ta životinja glavni razlog zašto većina njih i dolazi.

No, čini se da je susret, odnosno bolje rečeno ‘pogled’ na neku od divljih životinja koje žive u tom kraju praktički zajamčen. Ako se gosti pridržavaju pravila ponašanja, medvjeda će vidjeti u 99 posto slučajeva, ponekad i na udaljenosti od svega nekoliko metara. “Nikad se ne zna što će se dogoditi i koja će životinja doći jer je to priroda. Ima tu i jazavaca, jelenske i srneće divljači, lisica, obavezno se nešto vidi, no naglasak je na medvjedu”, govori on. Što se tiče medvjeda, šanse da ga vidite mogu spriječiti, primjerice, jaka kiša ili pak jaki vjetar ili pak primjerice prisutnost šumskih radnika.

Postoji nekoliko razloga za visoki postotak viđenja medvjeda. Naime, Željko je svoje osmatračnice pomno osmislio kako bi ‘sakrio’ miris čovjeka jer medvjed ima izrazito dobar njuh. Primjerice, postavio je 12 metara visoke zračnike koji miris odvode u visinu kako medvjed ne bi mogao nanjušiti miris čovjeka. Osmatračnice imaju i zrcalna stakla: možete vidjeti van, ne i unutra. Sam dolazak s terencem do osmatračnice, pojašnjava također, sam po sebi nije smetnja jer su životinje u šumi već navikle na takve zvukove, primjerice zvuk motora ili pak motornih pila.

Među spomenutih pet osmatračnica kao najposebniju bismo izdvojili upravo Bear House. Ona se nalazi u Črnoj Gori, a kao manje-više i sve ostale i ona je ‘od civilizacije’ udaljena kojih 30 minuta vožnja. Riječ je o zdanju u stilu zemunice, ukopana je u zemlju, a na njezinu krovu raste šumsko raslinje. Upravo tu se medvjede i druge životinje može promotriti iz minimalne udaljenosti, i to u njihovoj razini. U toj osmatračnici gosti mogu i noćiti, a moguće je i noćno promatranje životinja, dakle praktički ‘iz kreveta’.

„Medvjedima ostavljam malu količinu hrane kako ne bi postali ovisni jer se oni moraju znati snalaziti u divljini. Donesem im malo kukuruza, starog kruha ili voća, jabuke, kruške šljive, svejedi su, vole sve“, govori on. Tako ih, dodaje, drži, i dalje od kuća i doticaja s ljudima. Iako najviše posla ima u ljetnim mjesecima, svoje goste u fotolov vodi sve do 1. studenoga. Ponekad se to zna produžiti, no nakon tog datuma više ne uzima rezervacije za goste iz udaljenih zemalja jer ne može garantirati povoljne vremenske uvjete. Mogućnost fotolova tada je na raspolaganju eventualno zainteresiranima koji ne moraju potezati s neke velike udaljenosti.

On sam pretpostavlja da u tom specifičnom dijelu Gorskog kotara živi oko 200 medvjeda, iako se pretpostavlja da ih u Hrvatskoj, kaže, ima oko 1000 do 1200. Dosad je imao doista mnogo susreta s njima i ispočetka im je čak davao i imena. Prvi je medo bio Ferdo. Kaže da ga sada već dugo nije vidio… No, svaki je medvjed, dodaje, drugačiji na svoj način, svaki ima drugačiju boju dlake, drugačiju njušku, oči… A susret s tom, njemu jako dragom životinjom, nešto je posebno. Prekrasni su, kaže. „Puno puta sam se s njima susreo oči u oči i nikada nije bila neka opasna situacija. Nosio sam hranu na osmatračnicu i nisam ni vidio da mi se pojavio iza leđa. Ili stane pored ceste…”, govori.

To su veličanstvene životinje, fascinantne i nevjerojatno inteligente, govori Željko. Medvjedica je brižna majka, ne preže ni od čega kako bi zaštitila svog mladunca. No, oni nisu opasni kako ljudi misle. „Medvjed nikad neće napasti bez razloga, on se mora osjećati ugroženo i tek će tada napasti. On se boji čovjeka i on će pobjeći ako ima priliku“, kazao je.

Željko svojim gostima nudi više različitih paketa fotolova ili promatranja divljači, a cijene se kreću od 120 do 180 eura po osobi. Noćenje u Bear Houseu pak stoji 60 eura po osobi, povrh paketa fotolova ili promatranja. U fotolov ili promatranje divljači mogu i djeca, no i ona plaćaju istu cijenu kao i odrasli.