Zagrebačka škola spasila je psića nakon što ga je vlasnik napustio: svakog jutra obilazi učionice, pozdravlja učenike i provjerava što se događa u zbornici

Jesen je. Zubato sunce jedva grije, a otpalo lišće šušti nam pod nogama dok hodamo prema Agronomskoj školi u Zagrebu. Deset je sati, svi učenici već su na nastavi, dvorište djeluje prazno, a onda spazimo njega: preslatkog psića koji nam na svojim kratkim nožicama ponosno trčkara ususret. Njegovo ime je Aš i najveća je zvijezda ove škole. Udomio ga je ravnatelj Ivica Marinić, no o šarmantnom četveronošcu u tipu Jack Russell terijera brine se i 500-tinjak tinejdžera! Uz toliko ruku za maženje i paženje, ovaj psić zaista živi poput pravog pravcatog kralja. Ali njegova životna priča do prije dvije godine bila je sve samo ne bajka. Bivši vlasnik ga se odrekao pa je lutao ulicama Dubrave, sam, preplašen, gladan i žedan, sve dok nije ušetao u dvorište Agronomske škole.

Bio je to sasvim običan školski dan. Maleni pas, tad star osam godina, odmah je privukao pozornost učenika i djelatnika škole, koji su ga prigrlili i odlučili mu pomoći. Odveli su ga veterinaru i ustanovili da ima mikročip, no onda je uslijedio šok koji niti jedan ljubitelj životinja nikad neće moći shvatiti: njegov vlasnik više ga ne želi. Srećom, u školi nisu dugo razmišljali. Odlučili su da napuštena njuškica ostaje s njima!

Odmah je postao omiljeni član ove velike i skladne školske obitelji. Nadjenuli su mu genijalno ime Aš, prema početnim slovima Agronomske škole. U dvorištu su mu uredili kućicu i ograđeni prostor od čak 80 četvornih metara, u kojem može slobodno trčkarati, uživati u igri, odmarati se i promatrati što se događa oko njega. Djelatnici škole ljeti mu u dvorište donesu i bazen s vodom kako bi se mogao osvježiti.

Kako su dani postajali sve hladniji, ravnatelj Ivica Marinić odlučio je Aša povesti svojoj kući. ”Već smo imali maltezericu Bellu, kojoj isprva baš i nije sjelo to što odjednom ima cimera, ali Aš ju je, kao pravi frajer s manirama iz Dubrave, vrlo brzo šarmirao”, smije se ravnatelj. Otad njih dvojica često zajedno dolaze na posao, no Aš ima i određene povlastice: kad je ružno vrijeme, ostaje doma ušuškan u svojoj dekici i pritom ne dobije neopravdan sat. E to je život kakav bi svaki pas poželio!

A kad je u školi, Aš sve drži pod kontrolom. Gazdin ured je i njegov, ujutro rado zaviri i u zbornicu pa napravi đir po čitavoj školi te pozdravi učenike koji ga naprosto obožavaju. ”Djeca me, čim vide da izlazim iz automobila, pitaju za njega. Pod odmorom ga izvedu u šetnju, pomaze, poigraju se s njim. Aš je svima nama najbolja terapija. Unosi toliko pozitivne energije u naš školski kolektiv, pun je ljubavi, beskrajno je pametan, druželjubiv, odan, ali i vrlo temperamentan”, kaže nam gospodin Ivica.

Aš se odlično slaže i s drugim životinjama koje žive na školskom imanju: ovcama, kozama i kokicama, a uskoro će im se pridružiti i jedna lička buša, hrvatska domaća pasmina goveda. Ovaj maleni šarmer u školi čak ima i svoj mural, koji potpisuje Slaven Lunar Kosanović. No to nije sve! Aš je, naime, dobio i posebnu pseću poslasticu nazvanu KeksAŠ. Osmislili su je učenici, budući agroturistički tehničari, koji u sklopu nastave uče i kako pripremati hranu. Pritom su koristili prirodne sastojke koje imaju u školi.

Kako nastaju ovi keksići, pokazao nam je 18-godišnji Marin Novaković, učenik 4. D razreda. ”Za jednu smjesu potrebna nam je šalica naribane i ocijeđene jabuke, pola šalice naribane i ocijeđene mrkve, dvije šalice zobenog brašna i jedno jaje. Sve to spojimo, a po potrebi dodajemo malo soka od jabuke ili mrkve, može i brašna, kako bismo dobili željenu teksturu. Tijesto zatim prstima utiskujemo u kalupe i pečemo 25 minuta na 180 stupnjeva, dok keksići ne poprime zlatnosmeđu boju. Nakon toga ih ostavimo da se ohlade i dodatno osuše”, objašnjava Marin.

A što na sve to kaže glavni degustator? Aš je, pogađate, oduševljen! I mi smo dobili svoje keksiće, zapakirane u preslatkoj kartonskoj psećoj kućici, no nisu dugo potrajali: naši psi slistili su ih u sekundi! Priča o KeksAŠu tu ne završava. Učenici i nastavnici Agronomske škole odlučili su otići korak dalje pa je, na inicijativu profesorice Vilare Pavlović, koja vodi školsku učeničku zadrugu Pušlek, nastala i posebna slikovnica posvećena Ašu.

Ideja se rodila tijekom priprema za smotru učeničkih zadruga, na kojoj škole predstavljaju svoje projekte. U izradi slikovnice sudjelovali su i učenici, koji su uz pomoć umjetne inteligencije kreirali divne ilustracije. Tekst je napisala Marinela Draganović, profesorica hrvatskog jezika.

Slikovnica prati Ašov put od napuštenog psića do udomljenja, a namijenjena je djeci, odraslima i svim ljubiteljima životinja. Kupiti je možete u malom školskom dućanu na adresi Ulica Gjure Prejca 2, a na posljednjoj stranici pronaći ćete i recept za KeksAŠ pa zdravu poslasticu za svog četveronožnog prijatelja možete napraviti i kod kuće. Za kraj, valja spomenuti još jednu lijepu inicijativu koju je potaknuo Aš: škola je, naime, osmislila posebne majice s njegovim likom, a sva sredstva od njihove prodaje prosljeđuju se za pomoć psima koji traže svoj zauvijek dom.

Nakon posjeta Agronomskoj školi u Dubravi, postalo nam je jasno da je desetogodišnji šarmer Aš puno više od školske maskote. Podsjetio nas je na to koliko empatija, odgovornost, briga i ljubav prema životinjama mogu promijeniti nečiji život. I dok se njegovi učenici nastavljaju pripremati za ispite, odgovaranja i sve druge školske obveze, njihov četveronožni kolega ima samo jedan, ali vrlo važan zadatak: biti njihov i naš Aš. A nama se čini da mu to ide i više nego odlično!