Što ljude čini sretnima? Dobra vijest, velika studija s Harvarda otkrila je da nije stvar u novcu

Osjećaj sreće teško je definirati, opisati, učiniti opipljivim, ali upravo njemu cijeli život težimo. Znamo da svakog čovjeka usrećuje nešto drugo, ali sam osjećaj ne razlikuje se puno od osobe do osobe. Koliko god bilo teško odgovoriti na pitanje “što ljude čini sretnima”, jedna je studija koju su vodili profesori s Harvarda pokušala baš to. Nakon desetljeća i desetljeća istraživanja, početkom godine su objavili knjigu koja daje odgovor na to pitanje koje je već vjekovima misterij.

VIŠE OD SUNCA I MORAOvdje je povijest utkana u svaki kamen: istražite prekrasne stare utvrde i moćne tvrđave u Dalmaciji koje čuvaju nevjerojatne priče

Nastavi čitati

ISTRAŽIVAČI SU DAVALI ISPITANICIMA UPITNIKE I PRATILI NJIHOVO ZDRAVSTVENO STANJE

Sve je počelo tridesetih godina prošlog stoljeća. Profesori s Harvarda proučavali su 700 ljudi i njihove obitelji tijekom godina i desetljeća kako bi utvrdili što ljude čini sretnima. Gotovo sto godina kasnije, objedinili su ih u knjigu “Dobar život” i učinili javno dostupnima. Profesori su sudionicima istraživanja postavljali na stotine pitanja i redovito im radili kompletne zdravstvene kontrole, od analize krvi do skeniranja mozga.

PRVOJ SKUPINI KASNIJE SU PRIDRUŽENI ČLANOVI NJIHOVIH OBITELJI

Prvu skupinu 1938. godine oformili su od studenata Harvarda i grupe mladića iste dobi iz siromašnijih obitelji iz predgrađa Bostona. Grupe nisu znale jedna za drugu. Svakih pet godina sudionici su davali medicinske podatke, a svake dvije odgovarali na opsežni upitnik. Kasnije su se studiji pridružili i njihove supruge i djeca, a njihov se život pratio kroz obrazovanje, posao, brak, razvod, pa čak i smrt. Naime, 25 sudionika prepustilo je svoj mozak na analizu nakon što su umrli.

IMAMO VODIČ!Barokni grad na sjeveru Hrvatske, koji nazivaju „mali Beč“, ima sve za savršen zimski izlet: najljepši advent u zemlji, divan dvorac, živopisne kavane i slastičarne

Nastavi čitati

U STUDIJU SU UKLJUČENE TRI GENERACIJE: DJEDOVI I BAKE, RODITELJI I UNUCI, UKUPNO 2000 LJUDI

Današnji voditelj studije, Robert Waldinger, četvrti je otkad projekt postoji. Kroz desetljeća su se mijenjali profesori, povijesne okolnosti, dogodili su se ratovi i bolesti, ali od studije se nije odustajalo. Istraživači su pokrili tri generacije: djedove i bake, roditelje i djecu. Ukupno su proučavali više od 2000 ljudi u ovom dugogodišnjem istraživačkom projektu. Riječ je o najdužoj studiji ljudskog života koja je ikada provedena.

LJUDI SE PONAŠAJU KAO DA JE SREĆA DESTINACIJA DO KOJE ĆE DOĆI AKO ISPUNE NEKE UVJETE

Waldinger je ovako sažeo otkriće: “Ljudi vjeruju da je sreća nešto što mogu postići. Ako kupe kuću, dobiju unapređenje na poslu, izgube dovoljno kilograma… Mislimo da kad ispunimo neki uvjet, sreća će uslijediti”. Kako navodi profesor, ljudi se ponašaju kao da je sreća destinacija do koje ćemo stići ako označimo određene “kvadratiće” u našim životima. Dobra vijest je da to uopće nije istina! “To je dobra stvar jer sreća i zadovoljstvo više nisu nešto što je nedostižno, već nešto što nam je svima dostupno” navodi se u knjizi.

LJUDI S NAJJAČIM DRUŠTVENIM ODNOSIMA S 50 GODINA BILI SU NAJZDRAVIJI S 80

Ispostavilo se da novac nije ono što čini ljude sretnima, kao ni poslovna pozicija ili društveni status. Ljude najviše usrećuju odnosi i veze s drugim ljudima koje stvaraju tijekom života jer je to ono što dovodi do zadovoljstva. Bilo da se radi o prijateljstvima, romantičnim odnosima, društvima s nekog hobija, ljudi s najjačim društvenim vezama u pedesetima bili su u najboljoj formi u osamdesetima.

GANJATE NOVAC I POSLOVNI USPJEH? TO NIJE NIKAKVA GARANCIJA SREĆE

Sreća je dobra za zdravlje, pokazalo je također istraživanje. Istraživače je iznenadilo da su ljudi koji su bili najsretniji ostali najzdraviji u starosti. Najduže su živjeli upravo oni koji su imali najtoplije odnose s drugim ljudima. Dobri odnosi bili su najjači pokazatelj tko će biti sretan i zdrav kad ostari. Količina novca i poslovni uspjeh tu nisu imali veliku ulogu.

“U studiji smo imali i ljude koji su bili vlasnici tvrtki, direktori, koji su zaradili puno novca i postali slavni. Te stvari nisu imale veze s njihovom srećom. Najsretniji su bili ljudi koji nisu bili izolirani, nisu bili radoholičari koji nisu obraćali pažnju na svoje odnose s drugim ljudima. Ti su ispitanici bili među najtužnijim ljudima u našoj studiji, ispunjeni žaljenjem kad smo ih u njihovim osamdesetima zamolili da se osvrnu na svoje živote” rekao je autor Waldinger u intervjuu za McKinsley.