zaštitnik grada Karlovca
Kultura i Život
Talijanska shopping meka stanovnicima Jugoslavije bila je “robna kuća na otvorenom”, iz nje su stizale traperice i bluze, a na restorane nitko nije trošio
Koja vam je prva asocijacija na Trst? Ako pitate sve starije od 40 godina, odgovor će vjerojatno glasiti: šoping. Prva asocijacija?, postavit će i protupitanje te dodati u šali: “Pa, jedina!” Odredište je to za koje se nekad živjelo, krajem tjedna i vikendom, kad je bilo vrijeme za šoping. “Bilo je to dobro vrijeme, sve na kredit, sve za raju, jarane. U auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke…”, glase uostalom stihovi iz pjesme Zabranjenog pušenja. Da, Italija, Trst, Ponte Rosso bio je tada ‘obećana zemlja i šoping Meka’, ‘sconti, saldi’ i ‘cambio valute’ obećani jezik, a traperice navučene na traperice, kako carinik ne bi primijetio, nešto što se moralo imati.
POVRATAK U TRST U DOBA JUGOSLAVIJE, U ROBNU KUĆU NA OTVORENOM
Ovim vas tekstom nakratko vraćamo (ili vodimo), ovisno o tome koje ste dobi, u ne toliko davnu prošlost, u 1970. i 1980. godine. I u Trst, koji je bio, kako ga nazivaju, ‘robna kuća na otvorenom’ za Jugoslavene koji su se tamo tih godina u desecima tisuća slijevali vlakovima, autobusima i osobnim automobilima. Centar tog svemira bio je spomenuti trg Ponte Rosso. Daleko je on danas od tog nekadašnjeg trga, kad je na njemu sve bilo puno štandova na kojem je kupovala većina ljudi. Oni imućniji, dakako, novac su trošili u buticima.
Danas se na njemu, piše BBC na srpskom, prodaje prvenstveno cvijeće, a ime je dobio po prvom mostu Ponte Rosso (crveni most) koji je sagrađen 1756. godine na Velikom kanalu koji prolazi kroz centar grada. Prvotni most na tom kanalu, zahvaljujući kojem su radi istovara i utovara robe u grad mogli ulaziti i manji brodovi, bio je izgrađen od drveta te je s vremenom dobio crvenkastu boju radi koje si je zaslužio i ime.
TRGOVCI S VREĆAMA NOVCA ODLAZILI U BANKE
“Nekada je bilo i oko sto tisuća ljudi u jednom danu. Uglavnom, nitko nije ostajao noćiti u Trstu, nitko nije gubio vrijeme po restoranima. Sjećam se da su svi jeli velike sendviče”, prisjetila se u članku za spomenuti medij Wendy D’Ercole iz Trsta. Ona je kćer trgovca koji je tamo imao dućan s donjim rubljem. Priča kako stanovnici Trsta nisu kupovali na spomenutom trgu i kako su mnogi s prezirom gledali na kupce koji su dolazili preko granice te tvrdili da im prljaju grad.
No, s druge strane, kaže, trgovci su jedva čekali. “Ponedjeljkom bi vlasnici dućana odlazili u banke s crnim vrećama punim novca, kako bi zamijenili dinare ili marke u lire”, prisjetila se dalje.
FOLKLOR KOJI SE ODVIJAO ZAHVALJUJUĆI CRVENOM PASOŠU
Bio je to ‘folklor’ koji se odvijao zahvaljujući crvenom pasošu koji je otvarao vrata zapadne Europe na kontinentu podijeljenom na istočni i zapadni blok. U biti, šoping u Trstu krenuo se razvijati nakon potpisivanja Udinskog sporazuma koji je dozvoljavao trgovinu u pograničnim područjima.
S vremenom je fenomen ‘rezerviran’ za pogranično stanovništvo eksplodirao, a ogromne novce zarađivale su i mjenjačnice i banke. “Bio je to veliki rast kreditnih institucija iz svih dijelova Italije”, rekao je pak za Al Jazeeru Balkan, a prenio BBC, Claudio Erne, fotograf koji je svojedobno ovjekovječio svu silu u Trstu parkiranih autobusa. “Otvarale su sjedišta ovdje da bi mijenjale novac, a onda bum, sve je puklo. Uslijedili su bankroti”, prisjetio se.
SJEĆANJA U ČAST KOJIH SE ORGANIZIRAJU IZLOŽBE I SNIMAJU FILMOVI
Trst ‘šopingmanija’ počela je jenjavati 1980-ih, a potpuno zamrla 1990-ih godina. Ostala su, kako piše i BBC, samo sjećanja. U čast istih, čak je 2022. godine bila organizirana i izložba Ponterosso Memorie, a bila je organizirana i turistička tura pod istim imenom. “Obilazak počinje ispred sale Tripković, koja je u to vrijeme bila autobuska stanica i koja se nalazila u blizini željezničke stanice. Iza te sale nalazio se i veliki parking gdje su na kraju dana kupljene stvari utovarivane u autobuse. Ljudi su se tu i presvlačili, odnosno navlačili kupljenu garderobu kako bi mogli ponijeti što više odjeće”, prisjetili su se za BBC u udruzi koja je organizirala taj projekt.
Tura je dalje vodila do Trga slobode, pa do nekadašnje poznate robne kuće Giovanni te trgovine Darvil, a na kraju i do čuvenog Ponte Rossa. Na temu tog perioda povijesti snimljen je i dokumentarac “Trst – Jugoslavija, fićom po traperice” kojeg potpisuje dokumentarist Alessio Bozzer.