Saveznik protiv vrućina, modni detalj, zaštitni znak vjernika… Zašto ljudi nose turban i kako je nastalo ovo osebujno pokrivalo za glavu
Osebujno pokrivalo za glavu koje se može vidjeti u brojnim zemljama Azije i Afrike zaštitni je znak mnogih naroda. Turban jedni nose iz vjerskih uvjerenja, drugima služi za zaštitu od sunca, kiše i hladnoće, a neki ga koriste kao elegantni modni dodatak. Iako se ne zna njegovo točno porijeklo, postoje reference koje datiraju prije gotovo 4000 godina iz Mezopotamije i drevne Indije. Bijela, zelena, plava… U nastavku pobliže upoznajte značenje i povijest ovog komada tkanine koji dolazi u različitim veličinama, bojama i oblicima i koji se proširio u svim krajevima svijeta.
TURBAN SE PROŠIRIO MEĐU LJUDIMA KAO SIMBOL JEDNAKOSTI
Malo je konsenzusa o tome kako bi trebao izgledati i kako bi se trebao nositi. Svaka zemlja ima svoj specifičan stil i razloge nošenja, ne postoji određena boja, a kada se otvori može izmjeriti sve do 10 metara duljine. Ali od svih onih koji nose turban, Sikhi su ti koji su ga doista učinili svojim. Za to mogu zahvaliti Guru Gobind Singhu, duhovnom učitelju koji je okupio svoje sljedbenike 1699. u gradu Anandpur u sjevernoj indijskoj državi Punjab kako bi proslavili godišnji festival žetve, poznatiji kao Baisakhi.
Singh je ostao zapamćen kao borac protiv represivnog hinduističkog kastinskog sustava, koji je inzistirao na tome da postoji samo jedan Bog i da su svi ljudi jednaki. S obzirom na to da je turban već bio statusni simbol u Indiji i nosili su ga duhovni učitelji, plemstvo i bogataši, Singh je naredio svojim sljedbenicima da nose pokrivalo i nikada ne šišaju kosu, koja je bila utvrđeni simbol svetosti i duhovne moći. Na taj je način htio učvrstio ideju da su u Božjim očima svi oni plemeniti i jednaki.
SIKHI SU NOSILI TURBAN KAKO BI POKAZALI SVOJU SPREMNOST DA ZAŠTITE SVE LJUDE OD NEPRAVDE, BEZ OBZIRA NA VJERU, SPOL, KASTU ILI BOJU KOŽE
Sikhi danas vjeruju da omotavanje glave turbanom pomaže umu da ostane prizemljen i usredotočen na važne stvari u životu. Zapravo, ovo je uvjerenje toliko snažno da Sikh žene također prihvaćaju turban kao način poticanja samopouzdanja i pokazivanja da se jednako trebaju poštovati oba spola.
Turban se nosi i da se pokaže odanost Stvoritelju, a članovi Sikha nikada ne šišaju kosu i puštaju je da slobodno raste. Neošišanu kosu treba zaštititi od utjecaja okoline pa turban to najbolje radi. Kosa je dio Božje kreacije, nešto što se ne bi trebalo mijenjati, a mnogi od njih vjeruju da im držanje duge kose omogućuje da skrenu pažnju sa svog izgleda i budu više usredotočeni na Boga.
Svaki pojedinac koji bi im se pridružio bio je prisiljen izbaciti svoje prezime, koje je često označavalo njihovu kastu i dobio je zajedničko prezime, Singh (što znači lav) za muškarce ili Kaur (što znači princeza) za žene. Od žena se tražilo da ne preuzimaju prezimena svojih muževa kako bi se osiguralo da se na njih gleda kao na pojedince koji imaju svoj identitet koji postoji neovisno o njihovim odnosima s muškarcima.
Dolazak Britanaca u Punjab 1845. izazvao je jednu od najznačajnijih promjena u identitetu Sikha. Unatoč pobjedi nad Khalsom, Britanci su bili impresionirani njihovim vojnim vještinama i počeli su regrutirati Sikhe da se bore za carstvo. Svjesni da bi kastinski problemi mogli utjecati na kohezivnost britansko-indijske vojske, koja je također uključivala hinduističke i muslimanske vojnike, Britanci su svim vojnicima naredili nošenje turbana, kako bi među svima stvorili osjećaj jednakosti.
TURBAN JE U ISLAMU ZAŠTITNI ZNAK VJERNIKA
Upotreba turbana nekada se protezala diljem Indije, Bliskog istoka i Afrike, štiteći one koji ih nose od sunca, kiše ili hladnoće. U nekim su regijama samo vjernici imali privilegiju nositi ga, dok su druge kulture nalagale nevjernicima da nose turbane različitih boja kako bi ih se moglo identificirati. Tako su u Egiptu i Siriji u 8. stoljeću kršćani nosili plave turbane, Židovi žute, a Samarićani crvene.
Također, turbane možemo pronaći kroz dugu povijest islama. Vjerovalo se da je Poslanik Muhammed nosio turban pa je ta praksa ostala uobičajena do danas. Boje i tkanine mogu varirati ovisno o lokaciji, dostupnosti i popularnosti u određenom području. To znači da će mnogi turbani često izgledati drugačije, čak i kada ih nose sljedbenici iste religije, no najčešće će zeleni turban nositi potomci proroka Muhammeda, pripadnici plemstva obući će bijelu varijantu, dok će običan narod nositi šarene turbane.
Za razliku od Sikha, gdje možete naći i muškarce i žene s turbanima, među muslimanima ih obično nose samo muškarci. S druge strane, muslimanske žene tradicionalno pokrivaju glavu hidžabom, što je naziv za tradicionalnu maramu.
AFRIKA: PRIKAZ ŽENINE LJEPOTE I SIMBOL BORBE PROTIV KOLONIZATORA
Još jedno područje na kojem možete pronaći neku verziju turbana je Afrika. Naime, afričke žene već generacijama nose šarene tkanine omotane oko glave u stilu turbana, koja im pruža zaštitu od topline i izravne sunčeve svjetlosti, ali ima i dublje značenje. Potječe iz podsaharske Afrike, gdje se povezuje s duhovnošću i društvenim životom.
Način na koji su turbani vezani može pokazati je li neka žena udata ili slobodna, a korišteni materijali daju pretpostavke o njenom društvenom statusu. Odabir boje i uzorka također može biti modni simbol ili naklon tradicionalnim i kulturnim običajima.
Ove šarene tkanine zauzimaju posebno mjesto u povijesti afričkih žena. Kada su Europljani stigli i počeli kolonizirati kontinent, često su prisiljavali domoroce Afrikance da se prilagode europskim standardima ljepote. Tkanina omotana oko glave je bila izrazito afrička tradicija i žene su odbijale dopustiti da se izgubi pa tako danas ova pokrivala za glavu predstavljaju hrabrost i snagu žena koje su se odbijale pokoriti kolonizaciji.
