Zašto na Božić kitimo drvce? Prvu jelku “svojata” više zemalja, a evo kad je stigla u Hrvatsku i tko ju je prvi ukrasio lampicama

Jeste li se ikada, dok ste kitili božićno drvce, pitali odakle potječe taj običaj i kako je došlo do toga da na grane bora stavljamo najrazličitije kuglice, koje često skupljamo cijeli život i pažljivo skladištimo? Pa, sve je krenulo još davno, kada su se grane zimzelenog drveća koristile kao dekorativni moment u proslavi zimskog solsticija, pobjede života i svijetla nad smrti i tamom… No, s vremenom, u naše su dnevne boravke ‘ušetala’ cijela, veća ili manja drvca, a kako točno kao da nikome ni dan danas nije u potpunosti jasno.

Naime, mnogo je prijepora i različitih priča o tome kako je došlo do kićenja božićnog drvca, gdje je prvo okićeno i zašto točno. Dapače, nekoliko zemalja čak svojata ‘prvo božićno drvce na svijetu’, no većina stručnjaka smatra da ono, u modernom obliku, dakle kako ga poznajemo danas, vuče korijene iz pokrajine Elzas.

I Latvija i Estonija tvrde da su dom prvog božićnog drvca. Latvija, piše primjerice National Geographic, tvrdi da ta božićna tradicija vuče korijene od njih, i to iz 1510. godine, kada je trgovački ceh po imenu Kuća crnih glava dovukao drvo u grad, ukrasio ga i spalio. Estonija, s druge strane, tvrdi da je sličan festival taj isti trgovački ceh održavao u Tallinnu od 1441. godine.

Stručnjaci su skeptični po pitanju obje priče i u biti smatraju da božićno drvce u današnjem obliku potječe iz 16. stoljeća, iz regije Elzas, koja je u to vrijeme bila dijelom njemačkog teritorija. Povijesni dokumenti govore da je božićno drvce bilo postavljeno u katedrali u Strasbourgu 1539. godine.

Različita su objašnjenja kako je došlo i do kićenja samog drvca. Neki tvrde da je ono bilo inspirirano rajskim drvetom iz srednjovjekovne predstave o Adamu i Evi, a koje je bilo ‘ukrašeno’ jabukama. Drugi vjeruju da je proisteklo iz tzv. božićnih piramida, drvenih struktura koje su se ukrašavale zimzelenim granama i religioznim figurama. Neki smatraju da se to dvoje ‘spojilo’ i ‘izrodilo’ moderno božićno drvce. Kako god bilo, kićenje je uzelo maha i njemačke su obitelji praksu širile kako su se raseljavale. Okićeno drvce postalo je do 18. stoljeća manje više uobičajena stvar diljem Europe.

Što se tiče dodavanja ‘svjetlosnog momenta’ na drvce (a to su prvotno bile svijeće), zasluge se pripisuju Martinu Lutheru koji se navodno inspirirao šetnjom po šumi i treperavim zvijezdama na vedrom nebu te je, kad se vratio kući, zapalio svijeće na boru kako bi podsjetio svoju djecu na zvijezde koje su sjale za vrijeme Isusova rođenja.

Božićne lampice, u smislu u kojem ih koristimo danas, krenule su se upotrebljavati tek 1882. godine. Prvi je niz lampica izumio Thomas Edison te ih je tijekom blagdana 1880. godine objesio kod svog laboratorija. No, prvi ih je, dvije godine kasnije, na drvce stavio Edward H. Johnson, njegov prijatelj i partner u Edison Illuminating Company.

No, kako se božićno drvce iz Europe proširilo ostatkom svijeta? Zasluge se pripisuju kraljici Viktoriji i njezinu suprugu Albertu kada je 1848. godine Illustrated London News objavio ilustraciju njihove obitelji okupljene oko okićenog božićnog drvca. Kraljica Viktorija bila je u to vrijeme osoba koja je predvodila trendove pa je drvce zapelo mnogima za oko. U Americi se praksa šire ‘uhvatila’ nakon 1850. godine, kada je i tamo ponovno objavljena slična ilustracija.

Što se tiče ukrasa, od prvotnih jabuka na rajskom drvetu s vremenom se, kroz stoljeća, prešlo na delikatne staklene ornamente 1870-ih godina. Umjetna drvca, izrađena od dlaka četki, prvi put pak su se počela proizvoditi 1930-ih u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina već su se naveliko proizvodile PVC varijante.

Što se tiče Hrvatske, kićenje božićnog drvca ukorijenilo se kao običaj 1850-ih godina. Drvca su se isprva najčešće ukrašavala voćem, jabukama te narančama, ali i raznim slasticama te ukrasima od slame. Ponekad bi se, kako bi se imitirao snijeg, na grane božićnog drvca stavljali komadići voska, papira ili vate. Danas, kao i u ostatku svijeta, vrste i dizajni božićnih ukrasa ne poznaju granice.