'Tekući pilav'
Kultura i Život
Kako danas izgleda život u Osijeku? Razgovarali smo s legama i saznali zbog čega je njihov grad poseban
Hej, lega! Nemojte se iznenaditi ako vas u najvećem gradu istočne Slavonije tako nazove prijatelj, prolaznik ili čak obični neznanac. U Osijeku su svi lege, a ta riječ označava toplinu, prisnost, neku privrženost koja je toliko karakteristična za cijelu Slavoniju. A što bi vam lege rekle kako izgleda život u njihovom gradu danas? Kako bismo provjerili razmišljanja Osječana odlučili smo s njima razgovarati te saznati zbog čega je njihov grad poseban i jedinstven. Osječanka Marina Hunjadi ima 38 godina, strastveni je ljubitelj fotografije i mama mladog sina te, kako kaže, velika zaljubljenica u svoj grad. Iako Osijek više nije isti grad kao što je bio nekada, i dalje je to grad s dušom, idealan za obitelj, u kojem nema stresa i u koji je svatko dobrodošao.
LJEPOTA I FASCINANTNA POVIJEST Jedna od najstarijih katedrala u Europi nalazi se u velikom hrvatskom gradu! S njezina zvonika pruža se prekrasan pogled, a i danas je srce vjerskog života
Nastavi čitatiTVRĐA I KOPIKA POZNATI SIMBOLI GRADA, MJESTA DRUŽENJA I STVARANJA LIJEPIH USPOMENA
Priča o Osijeku neizostavno počinje u Tvrđi, najpoznatijem simbolu grada. U svako doba dana Tvrđa živi i puna je mladosti i studenata jer se u samom srcu ove kulturne i zaštićene građevine nalazi nekoliko škola i fakulteta, gradska uprava, samostan, Muzej Slavonije… Sve što se u godini događa je tamo – kultura, povijest, zabava, sajam antikviteta i starih rukotvorina, gastro užici i sjedinjavanje svih Lega. Iako je izgrađena kao obrambena tvrđava s ciljem sprječavanja turskih napada, ova je monumentalna građevina sve do danas ostala centar života u Osijeku.
No, ako pitate lege, ono što je za građane grada Splita Riva, to je za Osječane ipak popularno kupalište Kopika – mjesto okupljanja, druženja, razmjene iskustava, uspomena, razgovora. Moglo bi se reći središte kulturnog, političkog i društvenog života svih građana. Čim temperature u prosjeku dosegnu oko 30 Celzijevih stupnjeva, omiljeno kupalište na Dravi budi nostalgiju i oživljava duh grada koji se posve izgubi tijekom ostatka godine.
ČARI ŽIVOTA NA SELUJesen je idealno doba za posjet Baranji! U ovim seoskim domaćinstvima možete prespavati već od 30 eura
Nastavi čitatiŽIVOT U OSIJEKU: GRAD PRISTUPAČNIH I SRDAČNIH LJUDI KOJI SU UVIJEK SPREMNI POMOĆI
U ljetnom periodu Kopika na obale Drave izvuče i staro i mlado te na nekoliko mjeseci postane centar Osijeka. Grad živi punim plućima tijekom srpnja i kolovoza, a u ostatku godine ništa se ne događa. ‘Jednostavno za nas domaće u gradu nema nikakvih sadržaja tijekom jeseni, zime i proljeća. No, unatoč nedostatku događaja tijekom cijele godine, Osijek je miran grad, idealan za obiteljski život. Svi oni koji su s obitelji posjetili ovaj slavonski biser, vidjeli su da je to grad za djecu, grad s dušom u kojeg se svi lako zaljube. Njegovi sugrađani su širokogrudni, a ta naša duša slavonska obasja sve!’
Stanovnici Osijeka su veoma dragi, srdačni i pristupačni ljudi, koji vas neće ostaviti ravnodušnim sa svojim šarmom i toplinom. Rado će vas prihvatiti, ponuditi što treba i odvesti. Ljude najviše očara to što je Osijek veliki grad, a zapravo treba malo vremena da stignete s jednog kraja grada na drugi, bez prevelikih gužvi kao u drugim velikim gradovima. ‘Ima svega, nema buke, nema užurbanosti, nema prometa. I to je velika prednost ovog grada, imaš sve što ti treba i sve ti je na dohvat ruke.’
DVORAC MAČKAMAMA – ZANIMLJIVE PRIČE KOJE KRUŽE DESETLJEĆIMA MEĐU STANOVNICIMA GRADA
Osijek je jedan od rijetkih gradova iz kojega automobilom za samo sat vremena možete doći do čak tri državne granice – s Mađarskom, Srbijom te Bosnom i Hercegovinom. Iako turistički nedovoljno razvijen, grad obiluje raznim znamenitostima i atrakcijama te zanimljivim pričama. Jedna od poznatijih priča među Osječanima je ona o Paulini Hermann, udovici osječkog veletrgovca Dragutina Hermanna, koja je početkom 20. stoljeća dala srušiti majur (kompleks gospodarskih zgrada) te sagradila vilu s perivojem, koju lege nazivaju ‘Dvorac Mačkamama’. Naime, taj naziv vila je dobila zbog izuzetne naklonosti vlasnice prema mačkama, a među starijim Osječanima i danas kruže priče kako je Paulina imala velik broj mačaka u vrtu, ali i jednog strašnog tigra.
Druga pak priča govori o osmom svjetskom čudu koje se nalazi u Osijeku. Naime, u doba ratnih pohoda Osmanlija prema Zapadu, u gradu na Dravi je bilo potrebno izgraditi most kako bi Osmanlijama osigurali prometnu vezu s Budimom. Za to se je pobrinuo Hamza-beg koji je u 17 dana, koristeći 25.000 ljudi završio izgradnju glasovitog Sulejmanovog mosta. Bio je to most kakav, doista, nigdje nije postojao u Europi te su ga nazivali (osmim) svjetskim čudom.
U OSIJEKU SE NEKOĆ BOLJE ŽIVJELO, GRAD JE VRVIO DOGAĐAJIMA, A PROSLAVU PRVOG MAJA PAMTE SVI
Iako je grad prepun zanimljivih priča koje tek trebaju biti ispričane, muzeja, kulture, znamenitosti i parkova, mladi danas ipak iseljavaju, a prema riječima starijih Lega, u Osijeku se nekoć ipak bolje živjelo. ‘Bake kažu da su imali puno više vremena za obitelj, a radno vrijeme je bilo drugačije. Njima je nepojmljivo da radim do deset navečer. Puno vremena se provodilo s djecom i stres kao takav uopće nije postojao’.
Danas stariji ljudi s posebnom radošću u očima pričaju o Korzu i Kapucinskoj ulici kao mjestima događanja i druženja. Organizirali su plesnjake u sklopu studentskog centra, a kultna Rupa, mjesto gdje se svirala dobra glazba (i pilo hladno pivo), i danas mnogima izaziva emocije. ‘A tek proslave prvog maja – svi ih pamte! Na obali Drave su se dizali šatori, kuhao se grah i pekli janjci. Pjevalo se od jutra do mraka, i žao mi je što takvo nešto moje dijete nije doživjelo’.
Stanovnici Osijeka navikli su živjeti u gradu koji je bogat manifestacijama, kojih danas više nema. ‘Zadnjih godina ništa se ne događa, a ne znam zašto je to tako. Nitko ne brine o nama i sve što je dobro se otkazuje. Osijek i danas ima sve, ali to ljudi ne prepoznaju. Gastro užici, izleti po Baranji, prema Vukovaru i Iloku… Imamo prelijepa mjesta za turizam, imamo ljepote i povijest, no sadržaji se ne iskorištavaju dovoljno. O baranjskim i slavonskim specijalitetima pričaju svi, a malo tko ih je probao. Jedan od razloga zašto je situacija takva leži u činjenici da je Osijek prometno izoliran. Nemamo dobru povezanost s ostatkom države, željeznički kolodvor je katastrofa i izgleda kao iz hororaca. Nije povezan s drugim odredištima, a infrastruktura je grozna. Linija vlakom postoji samo do Zagreba, a prije smo imali veze prema Rijeci, Splitu i cijeloj Europi.’
OSIJEK JE U PROŠLOM STOLJEĆU BIO PRAVI MALI INDUSTRIJSKI DIV
Unatoč brojnim nedostacima, Marina je i dalje poprilično nasmijana, optimistična i lokal-patriotski nastrojena, a za svoj grad kaže da ga nikada ne bi napustila. S posebnim žarom nam priča o stoljetnoj tradicija osječkog diva Saponia koji je s radom krenuo krajem 19. stoljeća. Kupovinom njihovih proizvoda u svom kućanstvu želi pridonijeti industriji Osijeka koja godinama izumire.
Osječka mljekara nekoć je bila jedan od sinonima grada koji je na prijelazu između 19. i 20.stoljeća bio pravi mali industrijski div. U gradu je tada radilo tridesetak velikih tvornica te je bio industrijska sila na čijem teritoriju je poslovalo tisuću obrtnika te preko 100 restorana i kavana.
‘Imala sam priliku u mladosti otići iz Osijeka, no tu su naši korijeni, roditelji, ulice iz djetinjstva, poznati i voljeni dijelovi grada koji imaju dušu koja nama puno znači. Voljela bih da se za djecu organiziraju radionice, da se malo više vremena posveti starijim osobama koji su i tako nemoćni. Svima nama fale manifestacije, događanja i koncerti da se družimo, da povedemo djecu i da se opet zajedno veselimo. Fali nam nešto što će nas ponovo povezati, što će nas izvesti van iz kuća, poslova, računala i natjerati da budemo skupa’.
UNATOČ NEGATIVNOM TRENDU ISELJAVANJA I PROPADANJU INDUSTRIJE, OSJEČANI SU I DALJE TOLERANTNI TE OKRENUTI BUDUĆNOSTI
Godinama smo svjedoci negativnog trenda iseljavanja iz Hrvatske, a posljednjih mjeseci sve češće možemo čuti glasne inicijative i vapaje koji dolaze iz Osijeka kako bi se zaustavilo iseljavanje mladih. Četvrti najveći grad prema broju stanovnika u Hrvatskoj već nekoliko godina napušta veliki broj mladih u potrazi za boljom budućnošću. No, kao što možemo primijetiti iz razgovora, potrebno je samo malo ulaganja, razumijevanja od strane gradskih vlasti i inicijativa koje bi pružile bolji život.
‘Taj naš tijek, to naše plovljenje i življenje… Ej Lega, kako ćemo – lako ćemo… Nismo kao Dalmatinci, fjaka, nego Lega, nema frke, možemo i idemo! Ponekad smo ljuti i frustrirani, ali taj grad smiruje. Fali nam druženja, možda nam fali malo pomoći i razumijevanja od grada jer nisu to neki veliki novci koji bi pokrenuli stvari nabolje. Prošli smo i rat, ali i dalje vjerujemo u bolje sutra. Mi jesmo lokalpatrioti, slavimo sve domoljubne praznike, ali nismo podijeljeni. Osječani su tolerantni i okrenuti budućnosti. Ako gledamo u prošlost, tamo ćemo i ostati. Nama je bilo dovoljno to što smo sebe obranili i nismo pali, duša slavonska, nismo zlopamtila, mi oprostimo i idemo dalje. Ne stavljamo težinu na prošlost!’
Lokalna ruta je novi projekt Putnog Kofera u sklopu kojeg ćemo razgovarati s ljudima iz naše okoline te donositi reportaže o njihovoj svakodnevici: što danas rade mladi, a što stariji, kako je izgledao život njihovih baka i djedova, druženjima, događanjima, običajima, problemima s kojima se susreću te brojnim zanimljivim pričama i legendama!
