BISER MAROKA
Mjesta
Nekad jedno od najvećih jezera svijeta uništila je ljudska glupost: čovjek mu je “ukrao” rijeke, natopio ga kemikalijama, ribe su uginule… Šteta je nepopravljiva
Tužni brodovi ‘nasukani’ usred pustinje… Fotografija je to koja je dosad već mnogo puta obišla svijet i postala ne samo jedna od najpoznatijih ‘razglednica’ s Aralskog jezera, nego i jedan od najglasnijih simbola pogubnog ljudskog petljanja u prirodu i klimatskih promjena. Sve je moglo biti potpuno drugačije… Naime, Aralsko jezero, smješteno unutar granica Kazahstana i Uzbekistana, nekada je bilo četvrto najveće jezero na svijetu. Zbog njegove veličine – 420 kilometara je bilo dugačko, a 280 kilometara široko – nazivali su ga Aralskim morem, a njegovo se ime moglo prevesti i kao ‘more otoka’ zbog stotina stalnih otoka koji su postojali unutar njega. Nažalost, od 1960-ih godina i sovjetskog projekta navodnjavanja i uzgoja pamuka, u sklopu kojeg je čovjek rijeke koje su napajale to jezero upregnuo u svoju korist, površina i volumen jezera naglo su se počeli smanjivati, a priča Aralskog jezera postala je priča o prvoklasnoj ekološkoj katastrofi.
BISER MAROKAFascinantan i intenzivan "crveni grad", dom naluđeg trga i najljepšeg vrta na svijetu, uvukao mi se pod kožu: spaja kaos i red, povijest i eleganciju, ruralno i urbano
Nastavi čitatiPOVRŠINA JEZERA SMANJILA SE NA 25 POSTO PRVOTNE POVRŠINE
Naime, od 1960-ih do 2000-ih godina površina Aralskog jezera smanjila se na svega 25 posto njegove prvotne veličine, a količina vode svela na svega 10 posto od nekadašnjih razina. Salinitet vode se povećao pet puta, a jezero se na kraju pretvorilo u nekoliko manjih, međusobno odvojenih jezera. U nekima od njih danas je salinitet toliko velik da ribe ne mogu preživjeti .
Lančani niz pogubnih posljedica samo se nastavio – počeo je propadati tamošnji biljni i životinjski svijet, a na kraju i ribolovna industrija te sela i gradovi koji su nekad svoj boljitak i sudbinu vezali upravo uz obale tog gorostasnog jezera. Nekad ribarski gradovi danas su mjestimice udaljeni od obale jezera i po nekoliko kilometara, a sve je to rezultiralo i lošom ekonomskom situacijom u području te siromaštvom, pa i nižim očekivanim životnim vijekom lokalnog stanovništva. Naime, isušivanje jezera nije ni približno jedini problem koji se veže uz to napaćeno područje. Nastavak teksta definitivno nije jedan od onih koji će vas razveseliti…
IMAMO VODIČ!Barokni grad na sjeveru Hrvatske, koji nazivaju „mali Beč“, ima sve za savršen zimski izlet: najljepši advent u zemlji, divan dvorac, živopisne kavane i slastičarne
Nastavi čitatiOTVORILI PANDORINU KUTIJU KOJU JE NEMOGUĆE ZATVORITI
Dakle, ukratko rečeno brojkama. Godine 1960. Aralsko je jezero imalo površinu 68 kilometara četvornih. Danas mu površina iznosi oko 17 tisuća kilometara četvornih, dok se razina vode u jezeru smanjila za čak 16 metara. Naime, Aralsko je jezero nekada 20 posto količine svoje vode dobivalo od padalina. Sav ostatak vode slijevao se u njega zahvaljujući rijekama Amu Darya i Syr Darya.
No, kada su one preusmjerene u svrhe navodnjavanja nasada pamuka, otvorena je Pandorina kutija. Ona ni dan danas nije zatvorena. Doduše, Kazahstanske vlasti pokušavaju spasiti stvar i stručnjaci kažu da im dobro ide, no šteta napravljena u sovjetsko doba i dalje je tu, višestruka, ozbiljna i čini se nepopravljiva u potpunosti.
PODRUČJE U KOJEM CARUJE SOL
Naime, kako piše Marine Insight, uzgoj pamuka utjecao je na jezero i okolno područje i na druge načine, ne samo uzimanjem vode i posljedičnim isušivanjem jezera. Naime, u jezeru su se desetljećima taložile kemikalije korištene u uzgoju te kulture, od herbicida i pesticida do gnojiva, a nataložene tvari tog tipa utjecale su na zagađenost tamošnjeg preostalog biljnog i životinjskog svijeta.
Isto tako, kao što smo već naveli, dramatično se povećao i salinitet jezera. No, ne samo jezera, već općenito pitke vode u području. Razine soli u njoj su po litri čak četiri puta veće od propisanih granica Svjetske zdravstvene organizacije, dok svaki dan vjetar u radijusu od 300 kilometara od jezera raznese oko 200 tisuća tona pijeska i soli (i kemikalija) te tako kontaminira tlo u širem području i čini ga nepogodnim za ispašu i uzgoj poljoprivrednih usjeva.
DRAMATIČNE POSLJEDICE ZA KLIMU U PODRUČJU
Isušivanje jezera dobrano je utjecalo i na mikroklimu u širem području, povrh klimatskih promjena općenito. Naime, smanjena količina vode utjecala je i na površinsku temperaturu vode te općenito i na povećanje temperature u području. Ona se ljeti od 1960-ih do 2000. godine povećala u rasponu od dva do šest stupnjeva, navodi spomenuti medij, dok zimi područje postaje sve hladnije. Naime, područje je uvijek ovisilo o hladnim sibirskim vjetrovima koji su ga rashlađivali. No, oni su isto tako bili u delikatnom suživotu s velikom vodenom površinom koja ih je u jednu ruku ‘držala pod kontrolom’ i ublažavala njihovu snagu.
Sada je cijelo područje u neravnoteži, a osim što temeprature rastu ljeti, zimi one postaju sve niže. Isto tako, jezero ne daje ni dovoljne količine vlage kao prije, što utječe na količine snijega u obližnjim planinskim područjima koje ovise o njemu, dok pijesak i sol prekrivaju i ledenjake što vodi smanjenju količine leda. Dapače, razina topljenja ledenjaka u okolnom području 12 puta je brža nego u doba prije nego što se počelo s uzgojem pamuka. Zbog svega navedenog, područje se sve dramatičnije i brže pretvara u pustiju, a raste i broj pustinjskih oluja, koje su najučestalije od travnja do srpnja.
LABORATORIJ ZA BIOLOŠKE ORUŽJE USRED JEZERA
Nažalost, čak ni to nije sve. Naime, Marine Insight prenosi kako se vjeruje da je sovjetska vlada u središtu Aralskog jezera još 1948. godine, i to na otoku Vozrozhdeniya, uspostavila tajni laboratorij za biološko oružje u kojem se eksperimentiralo sa svakakvim opasnim i ubojitim stvarima, primjerice boginjama, antraksom, tularemijom… Ostaci tih eksperimenata navodno su zakapani u tlo. Nakon raspada Sovjetskog saveza laboratorij je napušten. Navodno su poduzete mjere dekontaminacije područja.
