Sat vremena od Splita nalazi se najneobičnija katedrala na svijetu! Sagrađena je bez krova i klasičnih zidova

Kad spomenemo riječ ‘katedrala’, na pamet padaju iduće asocijacije: ogromno zdanje, kupola ili zvonici koji paraju nebo, raskošnost i velebnost… No, u Hrvatskoj, u Dalmatinskoj zagori, postoji sušta suprotnost toj slici katedrale. U Donjem Prološcu, nedaleko od Imotskog, nalazi se katedrala koja je jedno s prirodom: njezin je strop nebo, a zidovi zelenilo stabala i trave. Slobodno bismo je mogli nazvati jednom od najneobičnijih na svijetu, a ime joj je Zelena katedrala.

Zelena katedrala doista je jedinstveno zdanje. Riječ je o otvorenoj bazilici u župi svetoga Mihovila u spomenutom mjestu, a nalazi se na livadi Lučica odmah do rijeke Vrljike. Zelena katedrala drugo je najveće marijansko svetište u Dalmatinskoj zagori. Pred njom prednjači samo Sinj.

S obzirom na to da je riječ o marijanskom svetištu, upravo za vrijeme Velike Gospe 15. kolovoza Zelena katedrala dolazi u središte pažnje. Tada se tamo, između njezinih ‘zidova’ okupljaju tisuće vjernika iz Imotske krajine i okolice. Nakon misnog slavlja mnogi od njih ostanu uživati u hladu tamošnjih stabala i pogledu na rijeku Vrljiku.

Iako bi nemarnom oku na prvi pogled mogla izgledati kao ‘ostatak’ nekog zdanja koje je tamo stajalo, Zelena katedrala je u biti novijeg datuma. Riječ je o arhitektonskom djelu Ede Šegvića, a izgrađena je 1995. godine.

Riječ koja se često veže uz nju jest mir. Upravo to navode oni koji su je posjetili kao njezinu najdominantniju karakteristiku. Ona je kao stvorena za trenutke duhovnosti i mira: rijeka, hlad starih topola visokih i 30 metara i zelenilo te usred toga bjelina ‘obrisa’ Zelene katedrale ovdje stvaraju neki poseban svijet.

Obrisi, možda se pitate? Kažemo obrisi upravo zbog njezine otvorenosti. Naime, Zelena katedrala sjedinjena je s prirodom. Ona se sastoji od ulaznog luka te bočnih stupova koji vode prema velikom kamenom oltaru. Čitava je konstrukcija prozračna, uklopljena u prirodu i nijedan njezin dio ne pokušava dominirati njome. Dapače, priroda je izvor njezine ljepote. U toj se ljepoti može uživati i uvečer jer su dijelovi Zelene katedrale osvijetljeni i podnom rasvjetom.

Njezinu ljepotu prepoznaju mnogi. Mnogima je ona odredište za stvaranje uspomena, primjerice savršene vjenčane fotografije. Zanimljiva je i turistima.

Kad ste već kod Zelene katedrale, savjetujemo da iskoristite priliku i upoznate se s još jednim iznenađenjem ovog područja, a to su Dva oka. Riječ je o dva jezera, Velikom i Malom jezeru. Začuđujući je to prirodni fenomen: dva gotovo pa pravilna kruga, odnosno jezera promjera 40-ak metara i dubine od šest do devet metara.

U biti je riječ o izvorima 20 kilometara duge rijeke Vrljike, a njihovu posebnost, kao i to zašto su dobile to zanimljivo ime, u biti najbolje otkriva pogled iz zraka. Ta jezera, ta dva ‘oka’ nevjerojatne boje vode, nikada ne presušuju, dok se temperatura vode kreće od 10 do 13 stupnjeva Celzijevih. Poznati su po bistrini i tirkiznim i smaragdnim nijansama koje ih krase.

Dva oka na prvu izgledaju potpuno ‘pripitomljeno’, no i dalje su svojevrsna misterija. Naime, ona su ipak dio krškog svijeta prepunog prolaza, šupljina i pukotina pa njihova konačna dubina i dalje nije poznata. Pretpostavlja se da su dio mnogo većeg podzemnog sustava nego što to daju naslutiti na danjem svjetlu.

Jezera je vrlo jednostavno posjetiti. Kao i sama Zelena katedrala, od Imotskog su udaljena 10 minuta vožnje, a od Splita sat vremena te je njihova lokacija dobro poznata navigaciji. Službenog parkirališta nema, no posjetitelji se snalaze parkirajući uz prilaznu cestu.