PUTEVIMA POVIJESTI
More je stoljećima skrivalo “Las Vegas Rimskog Carstva”, grad u koji se prije 2000 godina dolazilo na raskalašene zabave i kovanje podlih urota
Vikendice i ljetnikovci na obali nisu inovacija novog doba. Bogato plemstvo i velikaši oduvijek su voljeli imati neki kutak za bijeg iz grada, po mogućnosti uz obalu mora. Takvo je mjesto postojalo i u Rimskom Carstvu. To se mjesto zvalo Baia i nalazilo se nedaleko od Napulja. Rimska elita dolazila je tu na vikend zabave, državnici su gradili luksuzne vile na obali, jelo se, pilo, orgijalo, a zabilježeno je da su baš ovdje skovane neke za povijest važne urote. Danas je na ovom mjestu otvoren impresivan arheološki park Baia, no antički je grad gotovo ostao neotkriven jer ga je stoljećima od ljudskih očiju skrivalo more.
“ŠTO SE DOGODI U BAIJI, OSTAJE U BAIJI”
Baia je za Rimljane bila nešto poput Las Vegasa danas. Mjesto na kojem nema pravila, gdje se mogu prepustiti čistom hedonizmu i zemaljskim užicima. Vjerojatno nisu imali izreku “što se dogodi u Baiji, ostaje u Baiji”, ali svakako su se tako ponašali. Moćni državnici gradili su luksuzne vile, s grijanim bazenima ukrašenim mozaicima, a jedan je čak dao napraviti privatnu pećinu okruženu mramornim kipovima.
Razvoj ljetovališta započeo je oko 2. stoljeća prije Krista i u njega se dolazilo najmanje do 6. stoljeća ove ere. BBC prenosi da je baš ovdje Julija Agripina planirala ubojstvo svog supruga Klaudija kako bi njezin sin Neron mogao postati car Rima. Baš ovdje je, navodno, Kleopatra dočekala vijest o ubojstvu Julija Cezara, nakon čega je pobjegla iz Baije brodom.
CICERON JE UZ OBALU SASTAVLJAO GOVORE, VERGILIJE U SVOJOJ VILI PISAO PJESME
U Baiju su dolazili pjesnici, govornici, državnici, svi najvažniji ljudi Rimskog Carstva. Veliki govornik Ciceron često je sastavljao govore uz obalu, dok su pjesnik Vergilije i prirodoslovac Plinije imali rezidencije u blizini javnih kupališta. Rimsko plemstvo u ovo su mjesto privukle mineralne vode i blaga klima, a nazivali su ga i Plamteća polja, po kalderama specifičnim za to područje.
Kaldere su stari Grci i Rimljani smatrali ulazima u podzemni svijet, ali su one i potaknule brojne tehnološke inovacije. Jedna od njih je lokalni izum vodootpornog cementa. To je zapravo bila smjesa vapna i vulkanskog kamena koja je omogućila je izgradnju kupola, mramornih fasada, privatnih ribnjaka i raskošnih kupališta.
MJESTU JE PRESUDILA VULKANSKA AKTIVNOST, POD MOREM GA JE SLUČAJNO OTKRILA JEDNA FOTOGRAFIJA
Međutim, vulkanska aktivnost na kraju je mjestu i presudila. Postupno podizanje i spuštanje Zemljine površine uzrokovano hidrotermalnom i seizmičkom aktivnošću doveo je s vremenom do potonuća velikog dijela grada. Otkriven je tek 1940. kad je jedan pilot snimio fotografiju iz zraka na kojoj se jasno vide zgrade ispod površine mora. Počelo je opsežno istraživanje i nalazi su bili fascinantni. Podvodno arheološko nalazište službeno je proglašeno zaštićenim morskim područjem 2002. godine, kada je otvoreno za javnost.
Zbog valovitosti Zemljine kore, ove ruševine zapravo leže u relativno plitkoj vodi, na prosječnoj dubini od 6 metara, što posjetiteljima omogućava da vide neke od nevjerojatnih podvodnih struktura s brodova sa staklenim dnom. Podvodne ture nude i lokalni ronilački klubovi.
ARHEOLOŠKI PARK S PODMORSKIM, ALI I KOPNENIM ATRAKCIJAMA
Iznad površine mora također se ima što vidjeti. Štoviše, mnogi potopljeni kipovi su zapravo replike, a originali se nalaze u dvorcu Baia, gdje je uprava ovog muzeja pod morem. U blizini su vidljive i brojne rimske ruševine koje su iskopane 1950-ih godina kad ih je otkrio ih je isti arheolog koji otkrio Pompeje i Herkulanej.
Moderna Baia, gradić koji okružuje Arheološki park, danas je samo sjena svoje nekadašnje veličanstvenosti. No i dalje ima šarma i duh opuštenosti. Obala, koja je nekad bila prekrivena vilama i kupalištima, danas ima malu marinu, hotel i nekoliko ribljih restorana uz usku cestu koja vodi prema sjeveroistoku prema Napulju. Područje je i dalje vulkanski aktivno, što sudbinu grada ponovno čini neizvjesnom. Samo prošle godine u ovom je području zabilježeno dvadesetak manjih potresa, a zadnjih se godina sve češće spominje mogućnost trajnog zatvaranja potopljenih ruševina za posjetitelje. No zasad ostaju otvorene i svakako ih se isplati posjetiti ako se nađete u ovom dijelu Italije!
