Papa Franjo pronašao je svoj vječni mir u bazilici u kojoj više od 300 godina nije bio pokopan nijedan poglavar Crkve

“Moji zemni ostaci neka počivaju, u iščekivanju dana uskrsnuća, u Papinskoj bazilici sv. Marije Velike. Molim da moj grob bude smješten u niši bočne lađe između kapele Paoline (kapela Gospine ikone Salus Populi Romani) i kapele Sforza u Papinskoj bazilici sv. Marije Velike. Neka bude u zemlji, jednostavan, bez ukrasa, s natpisom ‘Franciscus’”, piše u duhovnoj oporuci pape Franje, koju je Sveti Otac vlastoručno sastavio 29. lipnja 2022., a koja je objavljena nakon njegove smrti u ponedjeljak, 21. travnja 2025. Poglavar Katoličke crkve, koji je bio vrlo vezan uz kult Djevice Marije, u spomenutoj bazilici zaustavljao se na molitvu prije i nakon svakog apostolskog putovanja pa ne čudi što ju je izabrao i za svoje posljednje počivalište. Bazilika svete Marije Velike u Rimu krije brojne tajne i zanimljivosti, a dio njih donosimo u nastavku.

Tako je, umjesto u kripti čuvene bazilike sv. Petra, papa Franjo pokopan u antičkoj bazilici koja se nalazi u Rimu, ali službeno je dio teritorija Vatikana, što je dogovoreno Lateranskim ugovorima između Svete Stolice i Italije potpisanima 1929. godine. To znači da bazilika sv. Marije Velike zapravo ima status donekle sličan onima stranih veleposlanstava.

Dosad je u ovoj bazilici pokopano sedam papa, a posljednji je bio Klement IX., čiji pontifikat je trajao od 1667. do 1669. Ovo je, dakle, u više od tri stoljeća prvi put da se ondje opet sahranio Sveti Otac. Skroman kakav je bio, Franjo je izabrao jednostavan drveni lijes, a u oporuci je napisao i sljedeće: ”Trošak pripreme groba bit će pokriven iz sredstava koje je osigurao jedan dobročinitelj, a koja sam dogovorio da budu prebačena Papinskoj bazilici sv. Marije Velike. Neka Gospodin udijeli dostojnu nagradu svima koji su me voljeli i koji nastavljaju moliti za mene. Patnju koja je obilježila završni dio mog života prikazujem Gospodinu, za mir u svijetu i bratstvo među narodima”.

Bazilika Svete Marije Velike (Basilica di Santa Maria Maggiore) građena je u starokršćanskom stilu i najveća je marijanska crkva u Rimu. Prema legendi iz 13. stoljeća, u noći 3. kolovoza 352. godine, Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju i bogatom rimskom patriciju Ivanu te im naredila da, njoj u čast, izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Pahulje su već 5. kolovoza zabijelile Eskvilin, jedan od sedam rimskih brežuljaka, a papa Liberije osobno je obilježio granice buduće bazilike, koja je po njemu nazvana Liberijanskom bazilikom.

Od te prve crkve, koju je financirao patricij Ivan, nije ostalo ništa, tvrdi Vatikan, a današnja crkva, jedna od četiriju papinskih bazilika u Rimu, sagrađena je oko 432. godine na zahtjev pape Siksta III., koji ju je posvetio Presvetoj Bogorodici u spomen Efeškog sabora, na kojem je donesena dogma o Marijinom Bogomajčinstvu. Impresivan interijer ukrašen veličanstvenim mozaicima zadržao je izgled blizak izvornom, a središnji brod bazilike obrubljen je s 40 jonskih stupova.

U crkvi se i dan-danas čuva najstariji mozaik Gospe Snježne iz 1308. godine, a zvonik joj je, s čak 75 metara, najviši u čitavom Rimu. U bazilici se nalaze i najvažnija marijanska ikona Salus Populi Romani koja se pripisuje svetom Luki, a na kojoj Djevica Marija drži malog Isusa u naručju, kao i relikvija svetih jaslica, tj. komadi drveta iz kolijevke malog Isusa.

Osim toga, u njoj je pokopan i kipar, graditelj te slikar Gian Lorenzo Bernini, autor čuvene kolonade na Trgu sv. Petra, a Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal kojeg je papa Ivan Pavao II. blaženim proglasio 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, svoju mladu misu služio je upravo u bazilici sv. Marije Velike.