Hrvatski ratni brod bio je dug samo sedam metara, ali neprijateljima je zadavao velike probleme! Pronađen je kod Nina

Jadransko more skriva nevjerojatne priče. Neke možda nikada nećemo do kraja dokučiti i otkriti, neke koketiraju s dostupnošću, a neke su već sad ravne legendama. Jednu od ovih potonjih skrivalo je do prije nekoliko desetljeća i more kod slavnog kraljevskog grada Nina. Bilo je to priča o plovilu od kojeg su neprijatelji na moru zazirali, a kojim se lokalno stanovništvo ponosilo. Taj brod zove se Condura Croatica i doista je riječ o jedinstvenom starohrvatskom plovilu!

Nin je oduvijek bio poznat po svojoj dugoj pomorskoj tradiciji. Dio nje bila je upravo Condura Croatica. Prema pisanju turističke stranice Nina, dva primjerka tog broda pronađena su 1966. godine, na ulazu u ninsku luku. No, na kopno su izvađeni gotovo 10 godina kasnije, 1974. godine. Naime, tada je u Zadru započeo proces njihove konzervacije i restauracije.

U biti, sakriveni od pogleda, stoljećima su ‘čekali’ taj trenutak. Ta plovila gospodarila su tamošnjim morem krajem 11. i početkom 12. stoljeća. Pretpostavlja se, isto tako, da je upravo njih u 10. stoljeću spominjao bizantski car Konstantin Porfirogenet, kada je opisivao tadašnju hrvatsku mornaricu. Upravo tome duguju i svoje ime.

“Zanimljivo, to su najmanji, ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti kojih su Hrvati, saznaje se iz opisa bizantinskog cara Porfirogeneta, imali osamdesetak. Njihova je dužina sedam, osam metara, uski su i građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. U slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro. Koristili su se kao brzi brodovi na vesla”, navodi isti izvor.

Pretpostavlja se da su ti starohrvatski brodovi bili građeni te da su plovili za vrijeme kraljeva Krešimira IV. i Zvonimira. Povijesni zapisi, tvrde dalje, govore da je u vrijeme kralja Krešimira IV. Hrvatska imala čak 20 tisuća veslača na kondurama, dok neki izvori navode da je kralj Tomislav samo u Ninu imao na raspolaganju spremnih 15.000 veslača.

No, gdje možemo danas vidjeti te svjedoke daleke prošlosti? Opcija ima nekoliko. Primjerice, jedan od izvornih primjeraka Condure Croatice može se razgledati u Muzeju ninskih starina, u kojem se nalazi i kopija dijela broda Serilie Liburnice iz 1. stoljeća. Ovaj potonji pronađen je u antičkoj luci staroga Nina, na području današnjeg Zatona.

Replika jedne Condure Croatice može se vidjeti i u samom moru u Ninu, pokraj donjeg gradskog mosta. Isto tako, pozivaju sve zainteresirane na stranicama Nina, “da biste si predočili kako su izgledali povijesni brodovi, nije nužno ići u muzeje, za početak će biti dovoljno da pogledate na pučinu: plitkim ninskim morem plovi stotinjak drvenih brodova, remek-djela tradicijske brodogradnje, koji se nazivaju ninskim kaićem, plazuljom ili batelom”.

Condura Croatica nije jedino bogatstvo ovog prelijepog dalmatinskog gradića. Riječ je o najstarijem hrvatskom kraljevskom gradu, čiju svakodnevicu oblikuju plitka laguna koja ga okružuje, polja soli i kameni mostovi koji vode u njegovu jezgru. Nin je isto tako dom i jedne neobične kamene crkvice. Naime, crkvu svetog Križa zbog njezine je ljepote engleski arhitekt Thomas Jackson prozvao najmanjom katedralom na svijetu. Datira iz 9. stoljeća, široka je 7,6 metara, dugačka 7,8 metara, a visoka tek oko osam metara.

No, jedan od najpoznatijih motiva Nina ipak je crkva svetog Nikole. U njoj se, prema narodnoj predaji, krunilo sedam kraljeva, a svaki se od njih upravo s humka na kojem se crkva nalazi predstavljao narodu. Crkvica datira s kraja 11. i početka 12. stoljeća i jedini je sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji. Dugačka je 5,90 metara, široka 5,70, a visoka svega šest metara. Jedan od simbola grada je i sol, odnosno tamošnja solana te Muzej soli, a Nin je poznat je i po svojim plažama. Među njima je najdulja i najrazvikanija Kraljičina plaža. Nin je, povrh svega, bogat i ljekovitim blatom.