Jedan od najromantičnijih dvoraca u Europi skriva ogromnu špilju s dva jezerca, okružen je idiličnim zelenilom, a jednom mjesečno ulaz je besplatan za sve posjetitelje

Jedan od najstarijih, najvažnijih, najromantičnijih… Puno je to epiteta za jednu građevinu, no u ovom slučaju apsolutno opravdanih. Dvorac Bojnice u Slovačkoj doista bismo mogli nazvati zdanjem iz snova, izašlim iz neke bajke, čija je ljepota stekla brojne poklonike diljem svijeta. Ujedno, riječ je o jednom od najstarijih i najvažnijih spomenika u Slovačkoj, ukrasom istoimenog grada u središtu te zemlje, udaljenom oko 170 kilometara od Bratislave, te jednoj od njezinih najvoljenijih turističkih atrakcija.

Dvorac Bojnice, odnosno Bojnički dvorac, nalazi se na sedrenom vrhu smještenom povrh grada, a prvi pisani tragovi njegova postajanja sežu u davnu 1113. godinu. Prema onome što se zna, isprva je bio izgrađen od drva, i to na mjestu na kojem je još ranije postojala kamena gradina. U biti, predstavljao je njezinu ‘drvenu nadogradnju’, a u kamen ga je u potpunosti zavila obitelj Poznań u 13. stoljeću.

Kao što to i inače bude s građevinama tog tipa, tijekom narednih stoljeća Bojnički dvorac mijenja niz vlasnika. Mnogi od njih daju mu ‘svoj štih’, prilagođavaju ga svojim potrebama i sređuju po svom ukusu. Primjerice, obitelj Thurzó taj je originalno gotički objekt pretvorila 1527. godine u renesansu rezidenciju, dok ga je obitelj Pálffy 1645. godine ‘odjenula’ u barokno ruho.

Tijekom 18. i prve polovice 19. stoljeća izgled dvorca nije se puno mijenjao, sve dok on 1852. godine nije došao u ruke svoga posljednjeg vlasnika plave krvi, grofa Jána Pálffyja, koji ga je odlučio obnoviti. Radovi su trajali čak 22 godine i grof, koji je inače bio vrlo uključen u tu rekonstrukciju, nije dočekao vidjeti njihov završetak. Isto tako, njegovu je smrt slijedio spor oko vlasništva nad dvorcem, a on je naposljetku pao u državne ruke. U njemu je 1950. godine osnivan i muzej, dio Slovačkog nacionalnog muzeja.

No, dvorac Bojnice poseban je po još jednoj karakteristici. Naime, njegov je sastavni dio velika prirodna špilja, visoka šest metara te promjera čak 22 metra. Ona se nalazi skoro 30-ak metara ispod jednog od tamošnjih dvorišta dvorca, a u njoj se nalaze i dva jezerca. Povjesničari pretpostavljaju da vlasnici zdanja ne samo da nisu znali za postojanje te špilje, nego da su je i koristili – i to kao rezervoar za vodu te sklonište u slučaju opasnosti.

Ipak, špilja je jedno vrijeme bila ‘zaboravljena’. Nanovo je otkrivena slijedom posljednje velike renovacije, 1888. godine, kada su čistili i popravljali zdenac. Za javnost je otvorena 1967. godine. Dvorcu na ljepoti daje i park koji ga okružuje, a koji je i dom je slavne lipe Matije Korvina. On je navodno obožavao odsjedati u dvorcu te je ispod tamošnje gorostasne lipe održavao velika okupljanja i gozbe.

U dvorcu se svake godine održava i međunarodni festival duhova, a uz njega se veže i nekoliko legendi. Najslavnija je ona o crnoj dami, koju su ljubomorni rođaci optužili da je nevjerna svom suprugu. Kako bi testirao je li to točno, gospodar dvorca naredio joj je da s najviše kule dvorca skoči u jarak ispunjen vodom, i to s njihovim novorođenim djetetom. Ako umre, kriva je, ako preživi, dokazala je nevinost, rezonirao je. Skočila je, dokazala svoju nevinost, a zatim nestala u dimu, kao i zli rođaci. Navodno i dalje hoda prostorijama i stubištima dvorca, odjevena u crno.

Dvorac Bojnice, odnosno muzej u njemu, danas predstavlja najposjećeniji samostalni muzej u Slovačkoj. Godišnje ga posjeti oko 200 tisuća turista, a dvorac i špilju može se tijekom studenog i prosinca razgledati od srijede do nedjelje, od 10 do 15 sati (s time da neće raditi na sam Božić). Ulaznica za odrasle košta 15 eura, djeca od šest do 15 godina plaćaju je sedam eura, a mališani od tri do šest godina četiri. Svake prve srijede u mjesecu ulaz je besplatan.