Fascinantan klanac do čijeg dna vodi 440 fotogeničnih stepenica pravo je čudo prirode i mjesto koje morate posjetiti u Austriji

Osvojio nas je na prvu, pogledom na jednu jedinu fotografiju i već se našao na listi želja za ovu godinu: Liechtensteinklamm. Taj, jedan od najdubljih, najdužih i najimpresivnijih klanaca u Alpama nalazi se u široj okolici Salzburga, od kojeg je udaljen oko 50 kilometara. Reklamiraju ga kao iskustvo za cijelu obitelj, a onima koji su ga posjetili ne nedostaje riječi hvale o ovom austrijskom lokalitetu. Kako i bi? Klanac Liechtensteinklamm je dugačak oko četiri kilometara, dubok 300, a mjestimično širok samo nekoliko metara.

Posjetiteljima je, zahvaljujući tamošnjim šetnicama i mostovima, dostupno razgledavanje oko jednog kilometra klanca. Godišnje ga, prema nekim podacima, posjeti oko 100 tisuća ljudi, koji sada, kako se hvale na službenoj stranici lokaliteta, mogu uživati i u blagodatima renovirane infrastrukture. Jedan od definitivnih aduta kojim je, u sklopu nje, predivni lokalitet opskrbljen jesu i fotogenične spiralne stepenice nazvane Helix koje prodiru do 30 metara u dubinu klanca.

U sklopu spomenute obnove cijeli je klanac ‘pofriškan’. Osim nevjerojatnih stuba, izgrađena su i tri tunela, četiri galerije te je postavljeno ukupno 60 mreža protiv odrona kamenja ukupne dužine 1100 metara. Kako se navodi na službenoj stranici tog lokaliteta, bio je to zahtjevan građevinski pothvat. Sve potrebno trebalo je biti dopremljeno helikopterom pa se s vremenom nakupilo oko 7000 minuta leta.

Osim toga, pažnja se posvetila i čišćenju tamošnjih litica od potencijalno opasnog stijena i kamenja, a one su, navode, opremljene sustavom koji detektira milimetarske pokrete u stijenju i tako upozorava na potencijalne probleme.

Logično pitanje koje uvijek prati ovakva impozantna mjesta jest – kako je nastalo? I opet, kao što je često slučaj postoje dva objašnjenja. Prema prvom, mjesto je stvorio sam vrag. Naumio je, kaže predaja, što prije dovesti vodu do tamošnjeg grada Grossarla, no nije uspijevao, iako se užasno trudio. Kad je pobjesnio, poletio je iznad klanca te u njega utjerao vodu svom silinom. Znanost pak kaže ovo: tisućama godina malo po malo dubila ga je planinska rijeka Grossarler Ache.

Modernoj verziji klanca pak je kumovao jedan čovjek, a naznaka o tome koji nalazi se u imenu klanca jer on upravo po njemu nosi ime. Naime, na počecima ‘turističkog razvoja’ klanca u nekoliko se navrata pokušalo izgraditi tamošnje mostove, no nedostajala su sredstva. Na kraju je s potrebnom donacijom uskočio princ Ivan II., knez Lihtenštajna, koji je lovio u tom području te slovio kao veliki obožavatelj tamošnjih ljudi i prirode. Zahvaljujući njegovom novčanom prilogu projekt je dovršen 1876. godine. Već te prve godine, prema podacima, posjetilo su ga tisuće ljudi.

Klanac je trenutno zatvoren jer u zimskim mjesecima ne radi, a otvorit će se ponovno u svibnju iduće godine. Inače je vrlo pristupačan, no svejedno postoji nekoliko pravila i savjeta za posjet tom mjestu. Među glavnima je onaj o držanju razmaka na stazi. Inače, staza koja vodi kroz klanac dugačka je oko 1500 metara i nije kružna, znači posjetitelji se vraćaju istim putem kojim su i došli. Na njoj će morati prijeći ukupno 440 stepenica te visinsku razliku od oko 100 metara.

Šetnja traje oko sat i pol, no ne preporučuje se osobama koje imaju problema sa srcem ili pak hodanjem. Isto tako, ne preporučuje se ni psima, iako im je ulazak dozvoljen. Na službenim stranicama kažu kako se ljubimcima iskustvo dosad pokazalo kao ‘prevelik zalogaj’. Isto tako, staza nije pogodna ni za invalidska kolica ni za kolica za bebe.