Tik uz hrvatsku granicu nalazi se selo u kojem žive pripadnici čak 25 različitih naroda! Smatra se najmultikulturalnijim na Balkanu

Postoji bezdan u smislu velike provalije, ponora… Postoji i film iz 1989. godine, u režiji slavnog Jamesa Camerona, nagrađen Oscarom za specijalne efekte. A onda, postoji i Bezdan, mjesto koje se nalazi, kako znaju reći, na tromeđi triju zemalja, tamo gdje se susreću granice Srbije, Mađarske i Hrvatske. U ovom tekstu idemo (doduše virtualno) upravo u taj grad: ovo su neke od njegovih glavnih zanimljivosti!

Oko 20 kilometara udaljen od Sombora, Bezdan je svoj život vezao uz vodu. Okružen je vodenim tokovima i kanalima, samo pet kilometara od njega nalazi se Dunav. Uostalom, nazivaju ga ‘vodenim naseljem’. Put do njega vodi preko mostova, a općenito je jedno od većih naselja u Bačkoj, regiji koja se prostire u Mađarskoj i Srbiji. Mostom je povezan i s Batinom u Baranji: Bezdan je u biti prvo mjesto na putu iz Batine do Sombora.

Takav, smješten na sjeverozapadu Vojvodine, poznat je po multikulturalnosti. Prema podacima iz 2011. godine u njemu živi oko 4600 ljudi, od kojih je većina Mađara. Iznimno je multinacionalan: u njemu žive pripadnici čak 25 nacionalnosti. Tamo se, sad već tradicionalno, održavaju i “Trojni susreti” koji okupljaju predstavnike gradova i sela Mađarske, Hrvatske i Srbije, a na kojima se predstavlja njihova tradicija i kultura.

Zanimljivo, iako ima dosta specifično ime, postoji još jedan Bezdan. Naime, ovaj bački bezdan ne bi trebalo miješati s Novim Bezdanom u Baranji. Riječ je dakle o dva zasebna mjesta, a upravo je Novi Bezdan ime dobio po ovom bačkom Bezdanu. Prvi stanovnici Novog Bezdana stigli su upravo iz njegova originala u Vojvodini.

Bezdan je, kao što smo već spomenuli, mjesto naviknuto na suživot s vodom. Još u 16. stoljeću su ga opisivali kao ribarsko mjesto, a okružuju ga kanali, on je i sam pristanišna luka na Dunavu, a poznat je i po izgradnji brodske prevodnice na kanalu Bezdan-Bečej. Naime, njihova izgradnja kod Bezdana počela je 1854. godine, a završila dvije godine kasnije, a bilo je to prvi puta da se, umjesto cigala, u njihovoj izgradnji kao glavni materijal upotrebljavao beton, prenose na službenim turističkim stranicama Sombora.

Projekt kojeg je osmislio Ferenc Mihalik dočekan je s budnom pozornošću i skepsom: mnogi su sumnjali u njegovu uspješnost samo zato što se, za gradnju na vodi, koristio tako težak materijal te tehnika podvodnom betoniranja. Isto tako, prevodnicu su gradili, kako bi troškovi bili što niži, nekvalificirani radnici, što se također navodilo jednim od potencijalnih razloga za neuspjeh. No, uspjelo je: u vrijeme normalnog vodostaja moguć je prolazak brodovima dugim 62 metra.

Kod Bezdana isto tako počinje i kanal Dunav–Tisa–Dunav, sustav kanala u Vojvodini čija je ukupna duljina 929 kilometara, od kojih je njih 604 plovno. Kanal služi i za navodnjavanje, ali i odvodnjavanje, a dovršen je 1976. godine.

Bezdan je, među ostalim, poznat i po dugoj i posebnoj tkalačkoj tradiciji. Naime, tamo se još od 1871. godine nalazi tkaonica svilenog damasta. I dalje se radi ručno, na starim tkalačkim stanovima iz tog vremena. Za revoluciju, u smislu početka proizvodnje svilenog damasta, zaslužan je tkalac-umjetnik János Schmidt.

Bezdan, koji se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1305. godine kao Battyan, može se pohvaliti i ljekovitim lječilištem s vodom bogatom jodom, a koja povoljno djeluje u slučaju reumatskih i ortopedskih boljki, a može se posjetiti i Muzej batinske bitke. U Bezdanu se nalazi i kapela Svetog Trojstva, jedna od najstarijih očuvanih u Vojvodini, a mjesto je općenito poznato i po lovnom turizmu.