U Italiji postoji gradić u kojem je službeni jezik grčki! Ima svega 4000 stanovnika i pravi je skriveni dragulj Apulije

Italija je prekrasna od sjevera do juga i stoga bismo njezine skrivene dragulje mogli istraživati unedogled. A jedan od njih svakako je mnogima nepoznati Castrignano de’ Greci, gradić i općina s oko 4000 stanovnika u pokrajini Lecce u Apuliji na jugu Italije. To je mjesto u kojem se i danas govori Griko, jedinstveni dijalekt grčkog jezika specifičan samo za tu regiju. Istu su stari Grci naselili još u 8. stoljeću prije Krista. Castrignano de’ Greci u doslovnom prijevodu znači ”mali dvorac Grka”. Najstariji grčki grad u Italiji, u kojem ljudi još govore grčki, smješten je u općini Grecìa Salentini, a od spomenutog Leccea, poznatog po svojoj baroknoj arhitekturi, udaljen je svega 26 kilometara.

Njegovo urbano središte leži na 90 metara nadmorske visine, a geološka formacija tla, koje se sastoji od magnezijevog i kompaktnog vapnenca, idealna je za uzgoj tipičnog mediteranskog drveća i biljaka, uključujući masline, smokve, bademe te vinovu lozu. Prema lokalnoj predaji, Castrignano de’ Greci osnovali su Krećani iz minojskog doba. Uobičajeno prezime u ovom gradiću je Kantiotis, a isto potječe od riječi ”Kantia” ili ”Candia”, što je ime koje su Mlečani dali Kreti dok su vladali otokom.

Naime, stari Grci kolonizirali su Siciliju i južnu Italiju u 8. stoljeću prije Krista. Prvo su došli Eubejci, a kasnije su ih zamijenili Korinćani, Ahejci i Atenjani. Do 6. stoljeća prije Krista grčke kolonije u Italiji bile su toliko brojne da je čitava južna regija dobila grandiozno ime Magna Graecia (Megale Hellas), što znači Velika Grčka. Taj izraz oko 150. godine prije Krista uveo je starogrčki povjesničar Polibije, a kasnije su ga usvojili i povjesničari Strabon te Plinije.

Danas u talijanskoj općini Grecìa Salentini postoji devet gradova u kojima se govori grčki. To su Calimera (ime mu potječe od grčke riječi ”kalimera”, što znači dobro jutro), Castrignano de’ Greci, Corigliano d’Otranto, Martano, Martignano, Soleto, Sternatia, Zollino i Melpignano. Stanovnici ovih gradova već stoljećima njeguju svoje grčke manire, običaje, glazbeni ukus i prije svega jezik, tj. grčki dijalekt, sa svim svojim arhaizmima, bogatom sintaktičkom strukturom i prekrasnim izrazima, koji savršeno odražavaju kulturu starih Grka.

Prema mitologiji, ali i brojnim istraživanjima koje su proveli talijanski i grčki lingvisti, prvi Grci na jug Italije stigli su nakon pada Troje, a predvodio ih je legendarni kretski kralj Idomenej. Postoji i teorija prema kojoj su sadašnji stanovnici spomenutih grčkih gradova u Italiji izravni potomci starih Grka. Drugi pak tvrde da su preci ovih ljudi stanovnici Bizantskog Carstva, što bi značilo da je grčki dijalekt u Italiju uveden migracijskim kretanjem i to uglavnom s Peloponeza između 6. i 12. stoljeća, piše portal Greek Reporter. Isto tako, Castrignano de’ Greci  je poznat i kao grad u kojem baš svi vole mačke!

Grčka zajednica unutar Italije nastavila se razvijati i u Bizantskom Carstvu, kad je prihvaćeno kršćanstvo i osnovana Otrantska biskupija. U tom razdoblju Bizantinci su današnji Castrignano de’ Greci pretvorili u utvrđeni zaselak, iz kojeg su odbijali invazije s mora i sjevera. Najveća znamenitost grada je crkva Gospe od Bezgrešnog Začeća, poznata i kao Congreca, a krase je prekrasan zvonik visok 42 metra i kripta Sant’Onofrio, napravljena u prirodnoj špilji. Vjeruje se da crkva datira iz 6. stoljeća poslije Krista, a izgradili su je bazilijanski redovnici.

U neposrednoj blizini povijesnog centra nalazi se i park Pozzelle, sa stotinu bunara iskopanih u stijeni, koji su se u prošlim stoljećima koristili za opskrbu lokalnog stanovništva kišnicom. Godine 1543. Osmanlije su opustošile grad, a Aragonci su tek 1626. ponovno preuzeli kontrolu nad njim. Glavni trg Sant’Antonio, impresivna Sat kula, Barunska palača, živopisne uske ulice i šarmantna dvorišta (grčki ”àvili”) danas čuvaju bogato nasljeđe drevnih civilizacija, ostavljajući otisak svojih tradicija i velike kulture.

Zahvaljujući kampanji modernog talijanskog filologa Angela Cotarda, jedinstveni grčki dijalekt ne samo da je ostao živ i prisutan u regiji, nego se poučava i u gradskim školama. Osim toga, 1977. osnovan je i Centar za društvene studije, a cilj mu je osigurati nastavu na jeziku svima onima koji su zainteresirani za učenje o grčkoj kulturi i jeziku.