Ovaj grad uspoređuju s Firencom: sazdan je od posebne vrste vapnenca, u njemu se fantastično jede, a najljepši je u zalazak sunca

Nerijetko, spominju ga kao jedan od najljepših gradova u Italiji. ‘Firenca juga’, ponekad mu tepaju, nazivajući ga jednom od najljepših destinacija tog dijela Italije. Lijepi, suncem okupani grad usred bijelog kamena, govore…. Svi ovi epiteti namijenjeni su jednom sasvim jedinstvenom gradu po imenu Lecce. Smješten u peti talijanske čizme, riječ je o još jednom talijanskom gradu u kojem se može doživjeti ‘talijanski san’. No, grad Lecce ima doista posebnu priču, a ona glasi ovako…

Nerijetko se spominje kao član slavnog ‘trojca’ s juga, kojeg čini s poznatima Alberobellom i Materom. Glavni grad Apulije, jak u proizvodnji maslinova ulja i vina, ali i keramike, Lecce se prostire na 238 kilometara četvornih. Svojim stalnim domom naziva ga oko 100 tisuća ljudi. Grad je to i posebne vrste kamena, idealnog za skulpture, vrste vapnenca poznatog po imenu “lecce kamen”, ali i stoljetne tradicije papir mâchéa.

No, dom je on i vrlo šarmantne kombinacije predivne arhitekture i mora, od kojega ga dijeli svega nekoliko kilometara. U vrh ‘talijanske ponude’ uvrstio se zahvaljujući svojim predivnim zdanjima, koja zadivljuju posjetitelje baroknim ruhom, dok iz ‘prikrajka’ vire i ostaci rimske povijesti…

Za sve koji žele upiti srž tog grada odredište je definitivno njegov povijesni centar, centro storico, koji nalikuje na muzej na otvorenom. Neizostavna je to postaja svakog turista satkana od trgova na kojima s ispija espresso i uskih ulica. Kao ‘centar centra’ spominje se pak Piazza del Duomo, koju se naziva srcem grada, a na kojoj se nalazi katedrala. Među zdanjima koja ostavljaju bez teksta svakako pak je Basilica di Santa Croce sa svojom predivno isklesanom fasadom. Među glavnim atrakcijama navodi se i amfiteatar iz 2. stoljeća, dok se u kontekstu kupnje suvenira spominje Via Vittorio Emanuele.

U povijesni centar, koji je najljepši kad sunce zalazi, kada kamen od kojeg su tamošnja zdanja sazdana poprima prelijepu nijansu, vode vrata Porta Napoli. Pažnju definitivno zaslužuje i Porta Rudiae te dvorac Castello di Lecce, povijesna utvrda. U ‘sektoru’ muzeja dva se ističu: Museo Faggiano te Museo Sigismondo Castromediano, najstariji arheološki muzej u Apuliji. Za one koji vole plaže, ima ih cijela plejada u blizini grada, a neke od njih na glasu kao najljepše u Italiji. Obvezan je i posjet ostacima nekadašnjih obrambenih zidina grada, Mura Urbiche.

Kao što i same njegove znamenitosti svjedoče, grad je to duge povijesti. Ima barem 2000 godina, a počeci mu se vežu uz grčku koloniju koju su Rimljani nazivali Lupiae. No, navodno je čak i stariji i počeci mu sežu u daleku 1200. godinu prije Krista. Tako duga povijest dolazi, očekivano, i u pratnji brojnih legendi.

Jedna od njih veže se, primjerice, uz zdanje koja se nalazi između Piazzetta Epulione i Via Federico D’Aragona, a na čijoj se fasadi može pronaći glava mlade žene isklesana u kamenu. Prema toj legendi, u toj je palači živio mladić koji je bio zaljubljen u djevojku koja je živjela preko puta njega. I ona je bila zaljubljena u njega, no roditelji nisu nimalo bili ‘zaljubljeni’ u njihovu ljubav. Dakle nisu je odobravali, što je dovelo do toga da je djevojka počinila samoubojstvo. Njezin odabranik pak je, nakon što se ona ubila, odlučio isklesati njezino lice u kamenu kao simbol njihove vječne ljubavi.

No, kao i svugdje drugdje u Italiji, ni posjet Lecceu nije potpun bez istraživanja tamošnje gastronomske scene. Jedna od stvari koje se nikako ne propuštaju u tom gradu jest caffè leccese, odnosno espresso preliven preko leda s malo bademova sirupa. Naravno, tu je i sva plejada paste – orecchiette al sugo, ciceri e tria sa slanutkom te sagne ‘ncannulate. Također, ne zaobilaze se ni rustico leccese, vrsta lisnatog tijesta, a od slastica pasticciotto leccese te fruttone.