Zašto svi preskaču ovu zelenu goru punu hladovine i izvora vode? Idealna je za izlet bez gužve i buke

Predivne šume i bujno proljetno zelenilo. Ili, predah od ljetnih vrućina u njezinu hladu. Zatim, sva raskoš jesenskih boja i jesenskih plodova, poput kestena, a onda i bjelina zime i smijeh najmlađih na sanjkama. Ova hrvatska gora ima to sve i mogla bi biti idealna opcija za izlet u svako doba godine. Ona se nalazi kod Petrinje, a zove se Hrastovačka gora… Ovo su glavne stvari koje biste trebali znati o njoj!

Hrastovačka gora, s najvišim vrhom Cepeliš koji se uzdiže do visine od 415 metara, sjeverozapadni je izdanak Zrinske gore koju omeđuju Kupa, Sava, Una i Glina. Od nje, Zrinske gore, Hrastovačku goru razdvaja dolina Petrinjčice. Protegnula se od ušća Gline u Kupu kod Vratečkog do potoka Sunje. Neki je nazivaju petrinjska ‘Medvednica’ ili petrinjska ‘planina’.

Gora je to s nizom imena. Hrastovačka gora je najučestalije, no ponekad se spominje i kao Hrastovička. Na nekim je vrstama karata označena kao Vučjak, Vučnjak i Java. Pa čak i najviši vrh Cepeliš ima alternativu u imenu – zvali su ga Piramida po tamošnjoj geodetskoj piramidi podignutoj još 1864. godine. Ona je, doduše, uklonjena nakon potresa 2020. godine i sada se na njezinu mjestu nalazi razgledni stup.

Hrastovačka gora mogla bi biti san svake osobe koja traži bijeg u prirodu. Obiluje bukovom i kestenovom šumom, a dom je i brojnim životinjskim vrstama, dok njezine padine obiluju izvorima. Kao izletište i planinarsko odredište počela je biti popularna 20-ih godina prošlog stoljeća. Tako je na njezinu vrhu 1926. podignut i vidikovac, a pravi ‘bum’ koji je pratio poboljšanje infrastrukture doživljava krajem 1930-ih. Za vrijeme rata u planinarskom smislu pada u zaborav.

„Nažalost, Hrastovička gora je tijekom Domovinskog rata bila zahvaćena ratnim djelovanjima, no treba napomenuti da se minski nesigurnim smatra samo sjeverni dio kod Petrinje u kojemu nema planinarskih putova. Minski sumnjiva područja označena su pločama Hrvatskog centra za razminiranje“, navodi se stranici Hrvatskog planinarskog saveza.

Do njezina vrha vode markirane planinarske staze, a na samom se vrhu nalazi planinarski dom Matija Filjak, obnovljen 2007. godine. Isto tako, tamo je i spomenuti razgledni stup visok 17 metara s kojeg se pruža pogled na okolicu. U blizini samog vrha uređena i polusatna šetnica Put kestena.

Na Hrastovačku goru se može krenuti s tri strane – Petrinje, sela Hrastovice i iz sela Donje Budičine odnosno Gornje Bačuge. Glavnim se ishodištem za planinarske pohode ipak smatra upravo Hrastovica, na istoku gore. Tako od Hrastovice do Cepeliša, prema pisanju HPS-a, treba oko sat vremena, a preko starog grada Hrastovica sat i pol. Iz Petrinje pa preko sela Cepeliš do vrha treba dva sata. Putevi se mogu i kombinirati u kružnu stazu.

Područje Hrastovačke gore svjedok je i daleke prošlosti. Na njoj je na niz mjesta, primjerice napuštenim kamenolomima, moguće zaviriti u životinjski svijet Panonskog mora čije su vode nekada davno prekrivale to područje. No, ne samo to. Hrastovačka gora navodno ima i veliki speleološki potencijal – primjerice, kod sela Šušnjar nalazi se istoimena špilja s hodnicima dugačkima 560 metara te dva podzemna vodotoka.

Veselje se na Hrastovačkoj gori može pronaći i u zimskim mjesecima jer se tamo nalazi i skijalište Vrelo. Ime je dobilo po izvorima vode koji se nalaze u njegovoj blizini, a ljubitelje povijesti zanimat će i podatak da se na Hrastovačkoj gori nalaze i dva stara grada – Hrastovica i Pecki.