Gradić poznat po pršutu krije jedan od najljepših vidikovaca u Istri i staru jezgru koja se nije mijenjala od srednjeg vijeka

Čarobna, romantična, veličanstvena, autentična, savršena i neponovljiva. Ovo su samo neki od laskavih epiteta kojima se redovito opisuje unutrašnjost Istre. Slikoviti zeleni brežuljci, drevni utvrđeni gradovi, bogata povijest i mitologija koja nas ne prestaje oduševljavati… Istarski poluotok puno je više od obale, a izlet u bajkoviti Tinjan u to će vas uvjeriti. Gradom se nazivao još davne 1578. godine, nekoć je bio opasan moćnim bedemima i kulama, a danas je pun znamenitosti i šarma koji će vas osvojiti. Ako se pitate što posjetiti u Tinjanu, odgovor nije kratak, a donosimo ga u nastavku teksta.

U rimsko doba nosio je ime Attinianum te kao takav čuvao granice prema unutrašnjosti Istre i nadzirao prometnicu prema Tarsatici, starorimskom naselju na čijim se ruševinama u srednjem vijeku razvilo novo naselje, današnja Rijeka. Odlučite li ga posjetiti, najbolje ćete ga upoznati krenete li od Vidikovca pod ladonjon, s kojeg puca fantastičan pogled preko doline prema obližnjoj Kringi, a za lijepog vremena naziru se i kuće Svetog Petra u Šumi i Ježenja, koji leže s druge strane Limske drage. Na vidikovcu možete sjesti i na kamene stolce, baš onako kako su to stoljećima činili i preci Tinjanaca.

Spomenutom dolinom, koja se prostire ispod vidikovca, u prošlosti je tekla rijeka Pazinčica, a tok joj se mogao pratiti sve do Limskog zaljeva na zapadnoj obali Istre. No ista danas ponire u Pazinsku jamu, dok manji potok zvan Beramčica zbog poroznog kraškog terena, čak ni za najvećih kiša, ne uspijeva doprijeti do Lima, već nestaje pod zemljom.

Stara jezgra Tinjana nije se mijenjala od srednjeg vijeka. Nekoć je imala i gradska vrata, iznad kojih je stajao veliki dvoglavi orao, a štitio ih je pokretni most. Najstarija kuća u mjestu datira iz 1442., a i mnoge druge kamene ljepotice i danas krase simboli poput kosira i rankuna (tradicionalni alati koji su se nekoć koristili diljem Istre), koji ponosno ističu čime su se bavili njihovi bivši vlasnici. Osim toga, kosir možete vidjeti i na grbu općine Tinjan. Kovački zanat također je neizostavan dio Šimunje, fešte na kojoj se krajem listopada predstavljaju umijeća lokalnih kovača.

U ovom dragulju Terre Magice ostao je sačuvan i okrugli, kameni županski stol, za kojim je u srednjem vijeku lokalna vlast, na čelu sa županom, odlučivala o svim važnim pitanjima. Zanimljiva legenda kaže da su tinjanski stareji (suci ili žudihi) župana birali tako što bi svi sjeli oko stola, a u rupu nasred istog stavili bi ni manje ni više nego – buhu! Zatim bi kandidati za župana svoje duge brade položili na stol i čekali. ”Sretnik” u čiju je bradu uskočila buha, na kraju bi bio izabran za župana.

Tik do županskog stola, smještenog ispod stabla ladonje, stoji i kip sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika od poplava te ispovjednika kraljica, siromašnih i graditelja mostova. A osim po kosirima i rankunima, Tinjan je poznat i po kamenim suhozidima. Volite li hodati, oduševit će vas četiri kilometra dugačka ”Staza suhozida”, koja počinje kraj županskog stola te prolazi kroz netaknutu prirodu i pitoreskne zaseoke u smjeru Kringe.

Kod istog tog županskog stola primijetit ćete i jedan škanj sa štorijon (klupu s pričom), novu turističku intervenciju koja doprinosi očuvanju lokalnih legendi. Osim što se na njoj možete odmoriti, ista će vam pomoći da se bolje upoznate s poviješću Tinjana, ali i ispričati legendu o Juri Grandu, prvom europskom vampiru iz Kringe. Ova unikatna klupa, u obliku otvorene knjige, posjetitelje potiče na istraživanje lokalne povijesti kroz šetnju u prirodi.

A tu je i atraktivna biciklistička staza ”Od lokve do lokve”, koja pokriva čak 35 kilometara i povezuje stare tinjanske lokve (bunari), koje su kroz povijest imale vrlo veliku važnost za stanovnike čitave Istre. Iste su počele propadati nakon izgradnje vodovoda, što ovu stazu čini iznimno vrijednom jer oživljava duh zaboravljenih vremena. Lokva Pajićka, koja se nalazi blizu sela Brčići, danas slovi kao jedna od najljepših.

Poseban pečat vizuri Tinjana daje i monumentalan crkveni zvonik. Od većine istarskih razlikuje se po svom kruništu, a visok je 28 metara te izgrađen 1762. Sama župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja potječe iz 18. stoljeća i krasi je kasnobarokni stil. Nad njezinim ulaznim vratima je kip Bogorodice s djetetom, a sa strane kipovi sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja.

Nekad su na istom mjestu, unutar tinjanskog kaštela, postojale dvije crkve. Veća je bila posvećena sv. Šimunu, a manja i starija sv. Antunu Opatu. Današnja crkva, osim drvenog oltara iz crkve sv. Antuna, ima još pet baroknih oltara. Još jedna tinjanska znamenitost koju nipošto ne smijete preskočiti je i stara škola Casamara, kraj koje je podignut spomenik Jurju Dobrili, njezinom bivšem učeniku, koji je kasnije postao istarski i tršćanski biskup.

U ovom mjestu također se odlično jede, a njegova daleko najpoznatija gastronomska delicija je, pogađate, istarski pršut. Stoga nimalo ne čudi što se Tinjan, s nekoliko registriranih pršutana, 2006. proglasio Općinom istarskog pršuta. Od tad se, svakog trećeg vikenda u listopadu, ondje održava ISAP, tj. Internacionalni sajam pršuta. Svi ste, naravno, pozvani!