Ovaj hrvatski svjetionik bio je razoren u ratu, a danas je obnovljen i pretvoren u bajkovitu kuću za odmor uz more

Na svega 25 kilometara od Zadra smjestio se otok Vir. S jedne strane okrenut prema Pagu, moćnom Velebitu i povijesnom gradiću Ninu, a s druge uronjen u Virsko more, gdje ga most spaja s kopnom susjedne Privlake, ovo popularno turističko odredište krase brojne rajske plaže, a jedna od najljepših definitivno je Lanterna. Pronaći ćete ju na jugozapadnom dijelu otoka, daleko od kuća, okruženu zelenilom koje ostavlja bez daha i stvara debelu hladovinu koja ”čuva glavu” u vrućim ljetnim mjesecima. More je ondje kristalno čisto, a njegovo dno, sačinjeno od kombinacije pijeska, kamena i stijena, iz zraka izgleda spektakularno. No najljepši ukras plaže Lanterna je svjetionik Vir, spomenik nulte kategorije smješten na sjeverozapadnom ulazu u Zadarski kanal.

Udaljen oko sedam kilometara od centra otoka Vira, izgrađen je 1881. godine na osami i savršeno se uklapa u netaknutu prirodu koja ga okružuje. Impresivna oktogonalna kula visoka mu je 21 metar, a do njezina vrha vodi 41 stepenica. No sam stambeni prostor unutar virskog svjetionika, koji je i dan-danas u funkciji, bio je prilično skučen. Iznad podrumskih prostorija, koje leže u razini tla, nalazili su se povišeno prizemlje s kuhinjom, hodnikom, malom sobom i stubištem. Sve do rušenja svjetionika u Drugom svjetskom ratu, u njemu su službovali i živjeli brojni svjetioničari sa svojim obiteljima.

S obzirom na to da putevi Virskim morem vode od Kvarnerića prema Zadru te Pašmanskim kanalom prema Šibeniku i Splitu, ovaj svjetionik, koji po veličini spada u jedne od većih na hrvatskoj strani Jadrana, imao je dva svjetla povećanog dometa. Gornje, čija je vidljivost iznosila 12 nautičkih milja, ugašeno je 1908. pa je privremeno ostalo samo ono donje, s nešto manjom vidljivosti od osam nautičkih milja.

Svjetionik Vir ima i vrlo zanimljivu te burnu povijest. Naime, još na početku Prvog svjetskog rata u njemu je, osim svjetioničara, boravila i vojna posada od pet vojnika, koja je bila zadužena za čuvanje obližnje telegrafske kućice. Naime, u podmorju uvale Rastovača, 50-ak metara sjeverno od svjetionika, od 1872. ležao je podmorski telegrafski kabel, koji je spajao poštanski ured na Silbi s onim virskim, dok je u Drugom svjetskom ratu u zgradi svjetionika djelovala skupina Virana, koji su s otokom Molatom održavali partizansku pomorsku i telegrafsku vezu.

Kako piše portal Otok Vir, pri iskrcavanju Čerkeza 6. lipnja 1944., grupa Virana izbjegla je neprijatelja i brodicom se, dok ih je pratila žestoka rafalna paljba, otisnula prema moru. U znak odmazde, svjetionik je miniran i srušen skoro do temelja. Isti je obnovljen 1950., o čemu svjedoči godina urezana na limenom vjetrokazu na vrhu njegova tornja.

Iako danas više nema potrebe za stalnom svjetioničarskom posadom, zbog jakog utjecaja vjetra i mora svjetionik Vir mora se redovito održavati. A nakon što je 2012. dovršena njegova opsežna sanacija, isti je prilagođen turističkoj ponudi i kategoriziran kao kuća za odmor s pet zvjezdica, koja danas ponosno nosi ime ”Villa Lanterna”.