
Kvizovi
Oaza plavetnila i zelenila
Sretan je grad koji ima svoje more, mogli bismo reći. I doista jest. A Zagreb je definitivno jedan od takvih. Naravno, ne pričamo o pravom moru, već o Jarunu, najslavnijem zagrebačkom jezeru i jednom od omiljenih mjesta Zagrepčana za uživanje u prirodi ili sportu. Veslanje, šetnje, plivanje, biciklizam, rolanje, trčanje ovdje su kod kuće, kutak je to velegrada u kojem se lakše diše, gdje zelenilo i plavetnilo imaju primat nad betonom, ‘oaza’, kažu, koja zauzima u srcu većine njegovih stanovnika posebno mjesto.
Ja sam ga osobno, imam osjećaj, nekako u punom smislu riječi doživjela tek prošlo ljeto. Živim uz njega – a pod ‘živim’ mislim na povremene šetnje i roštilje, a nekada u studentskim danima izlaske – već 20 godina. No, uvijek sam na njemu bila, rekla bih, tek u posjeti i prolazu. Tek sam se ovo ljeto, kad bi tamo zalazak sunca (i komarce) dočekivali s prijateljima, a tople ljetne večeri završavali vožnjama biciklima, osjetila kao doma. Njegova je voda bila topla. Šljunak na obalama isto. Nakratko, jezero Jarun doista se pretvorilo u more…
No, shvatila sam isto tako da mi je i svojevrsna nepoznanica. Što je bilo na tom mjestu prije, prije Malog i Velikog jezera, i tribina, i staza, i mostova, i ceste kojom više ne smiju voziti automobili? U koju godinu sežu njegovi počeci? Odgovor glasi u 15. stoljeće. Odnosno, iz tog razdoblja sežu prvi zapisi o tom području, koje je tada bilo – pa sasvim drugi ‘planet’. Nije bilo uređenih plaža s Plavim zastavama, svlačionica i tuševa, ljubitelja sporta i brojnih sportskih događanja…
Na mjestu današnjeg jezera Jarun bila je, piše primjerice Kurziv, gusta šuma koja je vrvjela zmijama i divljim životinjama, svjedočili su kaptolski spisi. Naime, upravo je u vlasništvu Kaptola, iz kojeg će se u kombinaciji s Gradecom, razviti Zagreb, bilo područje koje danas nazivamo Jarun i na kojem se nalazi jezero. Ljudi tu divljinu počinju preuzimati, ispostavlja se, oko 1527. godine, kada se na tom području nastanjuju izbjeglice iz Like, koje su prvo bježale pred Turcima, a zatim pred podivljalom Savom koja ih je potjerala s prvotne lokacije na području današnjeg Zagreba na kojoj su se skrasili. Upravo oni bili su ti koji su prvi počeli krčiti guste jarunske šume…
Krajem 18. stoljeća, stvari su već bile drugačije – niknulo je tamo malo naselje koje se sastojalo od dvije ulice, no jezera kao takvog još uvijek nije bilo. Vodena masa koja je postojala na području današnjeg jezera u biti je bila samo jedan od rukavaca rijeke Save. No, to će se sve promijeniti dva stoljeća kasnije.
Naime, Jarun je, u smislu jezera počeo nastajati tek 1960-ih godina, kada se gradio Savski nasip. Izgradnjom nasipa rukavac je odvojen od rijeke i počeo je izgledati kao jezero. Iz njega se, isto tako, vadio i šljunak za izgradnju samog nasipa, čime je dobio i na dubini. Nakon toga sve je išlo munjevito brzo.
Svoj današnji oblik Jarun, koji se proteže na ukupno 235 hektara površine, dobio je uoči Univerzijade 1987. godine, kada je odlučeno da Zagrebu treba športsko rekreacijski centar i na zapadu. Područje oko tadašnjeg jezera Jarun pokazalo se idealnim i upravo je tada počela nicati sportska infrastruktura – veslačka staza, zgrada uprave, tribine… Niču i stambena naselja oko jezera, a ona su 80-ih povezana i tramvajem. U 90-godinama na obale jezera doseljavaju i klubovi i restorani. Jarun postaje omiljeno mjesto za odmor od gradskog betona, ali i razonodu.
Jezero Jarun kakvog ga znamo danas sastoji se od dva povezana jezera, Veliko i Malo jezero, te ukupno šest otoka – Otok Univerzijade, Otok Trešnjevka, Otok Hrvatske mladeži, Otok divljine, Otok veslača i Otok ljubavi. Od svih tih otoka, samo dva nisu s kopnom povezana mostom. To su Otok ljubavi i Otok divljine. Ovaj potonji se ističe očuvanom prirodom, raslinjem i raznolikim životinjskim svijetom. S druge strane, Otok Hrvatske mladeži poznat je, među ostalim, osim po glazbenom festivalu InMusic, i po neobičnoj instalaciji “Solarni pleksus Europe” .
Oko jezera Jarun općenito vodi cesta u duljini od oko šest kilometara, dok se u sklopu Velikog jezera proteže veslačka staza u duljini od 2250 metara. Ta staza navodno je na glasu, i upravo je ona navodno bila uzor, odnosno nit vodilja za gradnju jezera za potrebe Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine. Samo jezero Jarun pak ima površinu od 70 hektara, a prati ga niz popratnih objekata – od spomenutih tribina i hangara do klubova i igrališta, trim staza i dječjih igrališta…
I, naravno, plaža. Naime, jezero Jarun može se pohvaliti s oko 2500 metara šljunčanih plaža, od kojih su neke označene i Plavom zastavom, koja označava čistoću vode, koja u jezeru Jarun dotiče iz prirodnih podzemnih izvora.
Kvizovi
Zanimljiva potraga
Mlječni proizvodi iz Like
Zanimljiva potraga
Otok na vapnencu
BISER NA KRUPI
DUBOKO U UTROBI PULE
ŠARMANTNO ŠARENILO
IDEJA ZA ŠTEDLJIVE
DANAS GA OBILAZE TURISTI
BISER SLOVENIJE
OKRUŽEN DIVNOM PRIRODOM