Ova planinska kapelica nadomak Zagreba otvorena je samo jedan dan u godini: izgleda predivno, a nekad je bila utočište rudara

Ponekad nam se čini da o svom „kućnom brdu“ znamo baš sve. Medvednicu gledamo iz svih krajeva grada, pohodimo je vikendima, hodamo njezinim stazama… Ali uvijek nas iznova iznenadi kad na njezinim obroncima i vrhovima otkrijemo nešto novo. Jedna od tih manje poznatih atrakcija je i kapela Svetog Jakova, mala i jako slikovita crkva smještena na vrhu Veliki Plazur, na južnim obroncima planine i relativno blizu Sljemenske ceste i utvrde Medvedgrad.

Dok za Sljemensku kapelicu na samom vrhu Medvednice, povrh Činovničke livade, znaju gotovo svi, kapela svetog Jakova ostaje prilično nepoznata čak i planinarima koji prolaze stazama u njezinoj blizini. Nalazi se na zahvalnoj lokaciji, nedaleko od Sljemenske ceste i nekih od najprometnijih planinarskih staza.

Razlog manje popularnosti mogao bi ležati u činjenici da kapela svetog Jakova nije župna crkva s redovnim rasporedom svetih misa tijekom cijele godine, već o njoj brine ksaverska župa.

Pa ipak, važno je mjesto hodočašća u čast svetog Jakova, najčešće prvi vikend nakon blagdana svetog Jakova 25. srpnja. Skupe se tada vjernici iz Zagreba, Zagorja i okolice, održavaju se i po četiri mise u danu, a mnogi na Veliki Plazur stižu pješke planinarskim stazama.

Ova neogotička kapela specifičnog izgleda sagrađena je 1847. godine, no na istom je mjestu nekad stajala puno starija drvena kapelica. Ta stara kapela bila je posvećena svetoj Barbari, koju su rudari diljem Europe u srednjem vijeku smatrali svojom zaštitnicom.

Nakon napornog i često opasnog rada u obližnjem rudniku Zrinski, koji danas možete turistički obići, rudari su svraćali u kapelicu obratiti se i zahvaliti svojoj zaštitnici.

Kako navodi stranica parka prirode Medvednica, kapelica je, prema nekim izvorima, izgrađena nakon propasti Medvedgrada, odnosno istoimene kapele sv. Filipa i Jakova, nakon što je drvena kapelica stradala u požaru.

Kapela svetog Jakova nalazi se na travnatoj čistini, u zagrljaju šume. Kroz desetljeća je doživjela nekoliko obnova, uključujući značajnu preinaku s elementima starohrvatske ornamentike 1935. godine. Danas je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Iako ju nećete moći obići izvana, možete uživati u njezinoj specifičnoj ljepoti, kao i u miru koju je okružuje.