Najposjećeniji hrvatski park prirode zelena je oaza glavnog grada: u njemu više ne žive životinje po kojima je dobio ime, ali obiluje stazama, divnim krajolicima i atrakcijama

Park prirode Medvednica… U statistici? Više od milijun posjetitelja, najmanje 1200 biljnih vrsta, 70 potoka i barem toliko planinarskih staza na površini od gotovo 18 tisuća hektara, od kojih je 81 posto prekriveno šumom. Tu je i ukupno 28 naselja, pa najviši vrh planine duge 42 kilometra, Sljeme i njegovih 1033 metara… U jednoj riječi? Predivna! I još mnogo više od toga…

Medvednica, rođena prije oko 12 milijuna godina, koju štite granice parka prirode proglašenog još 1981. godine, je kako i sami navode na službenim stranicama te institucije „izuzetno rijedak primjer ulaska parka prirode u glavni grad”. Suživot između ljudi i prirode ove traje još od prapovijesti, navode, a tragovi čovjeka na toj se hrvatskoj planini pojavljuju prije oko 45 tisuća godina, kada su se neandertalski lovci sklanjali u špilji Veternici. Ljubav je potrajala do danas, na što ukazuju ne samo činjenica da je Medvednica najposjećenija planina u Hrvatskoj, nego i brojni ostaci povijesno-kulturne baštine koji danas predstavljaju istinske atrakcije područja glavnog grada povrh predivne prirode Medvednice.

Medvednicu često nazivaju ‘zelenim plućima’ Zagreba. Zovu je isto tako i Zagrebačka gora, a ona ‘čuva’ sjever grada. Ljeti za stanovnike Zagreba i ostalih mjesta koja je okružuju predstavlja osvježenje. Zimi pak na njoj možemo potražiti sunce. Naime, na stranicama Parka prirode, navode da ona nudi bijeg od magle jer se godišnje na njoj bilježi čak 100 sunčanih sati više nego pri njezinu dnu, odnosno podnožju. Što se tiče temperaturnih rekorda, najniža dosad zabilježena temperatura iznosila je minus 19.8 stupnjeva Celzijevih, a najviša 28,7. Što se tiče snijega, Medvednica je pod bijelim pokrivačem 93,9 dana godišnje.

Status Parka prirode Medvednica je dobila 1981. godine, a njezino ime danas je u biti samo pokazatelj onoga što je nekada bilo. Naziv ukazuje da su je nekada nastanjivali medvjedi, no oni su odavno nestali s ovih područja. Naravno, čovjek je glavni krivac. Na Medvednici više ne žive ni druge velike europske zvijeri, vuk i ris, no ni neke druge životinje koje su je nekada smatrale domom – jelen ili tetrijeb. No, i dalje ima srna, lisica, divljih svinja… Pa i poskoka, naše najotrovnije zmije, koju se može prepoznati po roščiću navrh glave. Među vrlo slavne stanovnike Parka spadaju i šišmiši.

Što se tiče biljnog svijeta, park nastanjuje 54 strogo zaštićena biljna vrsta. Među njima je i četinjača tisa, koja je sve rjeđa na svojim prirodnim staništima. Za najljepšu tisu na području Medvednice slovi ona na Krumpirištu, koja broji više od 1000 godina. Na Medvednici se može pronaći i 81 vrsta gljiva. Što se tiče drveća, najčešći stanovnik je bukva, drvo koje se smatra simbolom moći i bogatstva, a nekoliko lokaliteta u Parku posebno se ističe ljepotom bukovih šuma, primjerice šumski rezervati Mikulić potok – Vrabečka gora i Pušinjak – Gorščica.

Park prirode Medvednica obiluje brojnim znamenitostima koje su ljudskih ruku djelo. Jedna od najljepših i najfotogeničnijih svakako je utvrda Medvedgrad u kojoj je prije nekoliko godina uređen i posjetiteljski centar. Utvrda se nalazi na vrhu Mali Plazur i glavni hrvatski grad motri već 800-tinjak godina – izgrađena je davne 1254. godine. Nalazi se na nadmorskoj visini od 593 metra i s nje se pruža odličan pogled na grad, a predivno je osvijetljena i noću. U samom Centru za posjetitelje Medvedgrad, koji je smješten unutar nje, može se doznati sve o Medvednici i općenito povijesti tog zdanja.

Kao i niz drugih hrvatskih utvrda, Medvedgrad je tijekom povijesti mijenjao vlasnike, a jedni od njih bili su i grofovi Celjski i zloglasna Crna Kraljica Barbara Celjska, koja je prema legendi negdje na području grada sakrila i blago. Utvrda je napuštena 1590. godine i prepuštena zubu vremena, a ozbiljna arheološka istraživanja kreću tek 1979. godine, dok je 1994. u sklopu utvrde postavljen i spomenik Oltar domovine. Do utvrde se može doći automobilom ili pak pješke. Ako ste za ovu drugu opciju, najbolje je krenuti iz Šestina i početi se uspinjati kod restorana Šestinski Lagvić ili proći dio staze broj 13 te s nje skrenuti na stazu koja vodi na Medvedgrad.

Rudnik Zrinski, još jedna atrakcija Medvednice, smjestio se nedaleko od planinarskog doma Grafičar, na području koje se zove Rudarski vrt, znano po rudnom bogatstvu. Sam rudnik otvoren je još u 16. stoljeću, cilj mukotrpnog iskapanja bilo je srebro, no, kako nalazi ipak nisu bili iznimno izdašni, rudnik je zatvoren već polovicom 17. stoljeća. Od 2004. godine uređen je za posjećivanje, a 2006. proglašen i kulturnim dobrom. Obilazak je moguć u pratnji vodiča, a traje oko pola sata.

Već spomenuta špilja Veternica smjestila se na zapadu, u blizini planinarskog doma Glavica. Ona spada u neke od najvećih špilja u Hrvatskoj, šesta je najveća, a njezini se podzemni kanali protežu u duljinu od sedam kilometara. No, posjetitelji mogu razgledati tek prvih 380 metara. Nastala je, objašnjavaju na stranicama Parka, u krškom džepu Medvednice, poniranjem voda s područja Ponikvi. Smatra se najstarijim arheološkim lokalitetom u Zagrebu, a njezini su pradavni stanovnici štovali kult špiljskog medvjeda koji je u toj špilji povremeno obitavao.

Osim njega, u Veternici su pronađeni tragovi i špiljskog lava i špiljske hijene te nosoroga, no ona je danas ipak najpoznatija po šišmišima. U njoj je zabilježeno čak 18 vrsta, a njih 12 stalno zimuje u njoj. Kako ih se ne bi uznemiravalo tijekom njihova zimskog boravka u špilji, ona je u zimskim mjesecima zatvorena za posjetitelje. Inače, špilja Veternica je pod zaštitom, kao geomorfološki spomenik prirode, još od 1979. godine, a priča o njoj ne bi bila potpuna bez iduće informacije – znate li da čak možete posvojiti nekog od njezinih šišmiša? Isto tako, na zapadnom dijelu Medvednice ističe se i slap Sopot, koji broji devet metara te je najveći slap na Medvednici. Nalazi se na Vrapčanskom potoku i do njega vodi planinarska staza 4.

Što sa zagrebačke, što sa zagorske strane, Medvednica oblikuje opcijama za planinarenje. Neke od njih već smo i spomenuli, a ukupno ih je oko 70. Neke nose status apsolutnih ‘zvijezda’. Ta popularnost dolazi i s većim brojem ljudi, no odlazak na njih nikad nije greška. Među takvima je, primjerice, staza broj 13, koja vodi od Šestina do Kraljičinog zdenca. No, najpopularnija je Bikčevićeva staza, koja vodi do planinarskog doma Ivan Pačovski, poznatijeg kao Puntijarka. Popularna je i Leustekova staza, koja vodi od tunela do doma Runolist, te staza broj 9, od Mikulića do Risnjaka.

Na glasu su i Horvatove stube koje se nalaze na ‘divljijoj, strmijoj sjevernoj strani Medvednice. Horvatovih 500 stuba stopljeno je s prirodom, a za njihov je nastanak zaslužan zagrebački planinar i novinar Vladimir Horvat. On je uredio za posjet i špilju Medvednicu. Do stuba vodi markirana staza od Hunjke. Druga je opcija vožnja prema Zagorju – na njoj se zaustavite na zavoju s pločom „500 Horvatovih stuba“. Sljeme je i i vrlo popularna biciklistička destinacija, a biciklističke i planinarske staze ponekad se ‘susreću’ pa valja biti i malo oprezan.

Osim pješke, ali i i automobilom (što je za mnoge i dalje česti izbor), na vrh Medvednice možete se dovesti i žičarom. Vožnja do gornje postaje traje 15-ak minuta, a predstavlja pravi mali doživljaj. A da ne pričamo o odličnim pogledima. Cijene povratne karte je 10 eura za odrasle osobe te za djecu do 15 godina tri eura. Ima se što raditi i na samom vrhu. Tamo se može pronaći bogata ugostiteljska ponuda, a veliku atrakciju predstavlja i vidikovac u OIV tornju Sljeme. Sam vidikovac nalazi se na nadmorskoj visini od 1118 metara, dok je sam OIV toranj, udaljen od gornje postaje žičare 50 metara, visok 169 metara. Pogled je, naravno odličan, a cijena ulaznice za odrasle je 10 eura. Djeca do pet godina ulaze besplatno.

Isto tako, na vrhu vas od Činovničke livade, koja je jedna od najpopularnijih lokacija za sanjkanje na Medvednici, dijeli samo desetak minuta lagane šetnje. A kad smo se već dotaknuli zimski radosti, moramo spomenuti i skijanje. Tradicija skijanja na Sljemenu je jaka i generacije Zagrepčana su tu prvi puta stale na skije. Ljubitelji tog zimskog sporta na raspolaganju imaju četiri skijaške staze ukupne duljine 4000 metara opremljene žičarama te različitih zahtjevnosti. Isto tako, ima i mogućnost noćnog skijanja.

Medvednicu prate i brojne legende i priče. Ima tu svega i svačega, od medvedničkih coprnica do već spomenutog blaga Crne kraljice, ali i vila i vilenjaka… Zanimljiv je lik i mali šumski čovjek, Mucko ili Žirek, koji osobe koje ga pokušavaju slijediti uvijek navede na krivi put pa se one izgube. Isto tako, kruže i priče da se za vrijeme posebno tamnih noći u šumi može vidjeti neki neobičan plamen – tzv. divlji ogenj. Prema starinskim pričama, to se pokazuje vrag.

Koliko god nam nekad djelovala pitomo, Medvednica je ipak planina i opreza nikada dosta. Prilikom posjete, pogotovo ako se planinari, preporučuje se prikladna odjeća i obuća te dovoljno vode, napunjeni mobitel i ne se udaljavati od obilježenih staza. Dobra je vijest da Medvednica isto tako obiluje i brojnim skloništima, dok utočište pruža oko 20 planinarskih domova i planinskih kuća, navodi se na stranici Medvednica.info.