Skriveni dragulj Like: kameni most star gotovo stoljeće krase prepoznatljivi lukovi, a jednom je ‘glumio’ i u reklami

Ima nešto očaravajuće u pogledu na kameni most koji se proteže preko mirne rijeke. Ima nešto fascinantno u umijeću kako je on zamišljen i jednostavno i lijepo izveden s namjerom da ustraje u vremenu, prkosi rijeci kada se ona naroguši, podignut da trajno povezuje obale, ljude, ideje… Jedan od takvih divnih kamenih mostova nalazi se u jednako divnoj Lici, a ime mu je Kosinjski most. On spaja obale koja razdvaja rijeka koja nosi isto ime kao i ta zanimljiva regija Hrvatske, i upravo je ona – na čijoj površini lukovi mosta zatvaraju puni krug sa svojim odrazom – dijelom zaslužna za njegovu dražesnost…

Kosinjski most ‘div’ je sazdan od kamena, dugačak 70 metara, a širok pet i pol. Spaja, kao što mu daje naslutiti i samo ime, Donji i Gornji Kosinj, dva naselja u Kosinjskom polju ili Kosinju. Otac mu je, odnosno projektant, bio Milivoj Frković. Osmislio ga je 1925. godine, a građen je na tradicionalan način, tehnikom “uklinjenja kamena”. Kamen kojim je građen vađen je iz okolnog područja, a tamo je i klesan. Beton se u gradnji mosta koristio u ograničenom opsegu, manje više samo pri izradi temelja stupova, samo je jedna u nizu informacija istaknutih na stranici Kosinj.com, u članku koji potpisuje mr.sc. Ivan Mance.

Jedinstven je i poznat Kosinjski most i po svojim predivnim lukovima te otvorima u njima koji su smišljeni i napravljeni kako bi most rasteretili ako rijeka Lika pokaže svoju divlju stranu, kao što je znala mnogo puta dotad. Upravo iz spomenutih lukova izvire i velika estetska vrijednost mosta – oni sa svojim odrazom u rijeci čine pravilne krugove i doprinose simetriji i ‘urednosti’ cijelog prizora.

Nije oduvijek tako izgledao. Naime, prije nego što je osvanuo u kamenu, kojih 100 metara uzvodno od njegove današnje lokacije stajao je stari, drveni Kosinjski most. Drvena verzija nerijetko je bila žrtva rijeke, pogotovo u proljeće i jesen, i voda bi ga često odnosila. Napokon je, početkom 20. stoljeća, odlučeno da se ide u gradnju trajnijeg rješenja. No, to se pokazalo procesom koji će potrajati jedno vrijeme. Naime, rat je odgodio planove, a gradnja napokon kreće 1928. godine. Nažalost, ponovno dolazi do zastoja, no radovi se ipak nastavljaju 1935. godine. Naposljetku je, godinu dana kasnije, Kosinjski most otvoren za promet.

Da se radi o doista posebnom mostu pokazalo se i u novije vrijeme, 2009. godine. Naime, Kosinjski most je tada, navodi isti izvor, bio uvršten u monografiju Europskog vijeća inženjera, a potvrda njegovoj ljepoti stigla je i od jednog proizvođača automobila, koji je iskoristio 2019. godine Kosinjski most kao scenografiju na kojoj je predstavio svoj novi model.

No, Kosinjski most samo je jedan od svjedoka prošlosti u 230 kilometara četvornih velikoj Kosinjskoj dolini protegnutoj uz rijeku Liku, inače značajnom crkvenom i kulturnom središtu u srednjem vijeku koje obiluje zanimljivim arheološkim nalazištima od kojih neka nisu do kraja ni istražena. Primjerice, upravo je Kosinj bio mjesto tiskanja hrvatskih inkunabula, knjiga tiskanih do 1500. godine na području Europe. Tamo je, naime, tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskog dvora, i to davne 1483. godine, a sedam godina kasnije i glagoljski Brevijar.

Isto tako, u moru zanimljivih kosinjskih činjenica, ističe se i ona da tamo živi i tzv. jela car, i to na području Bovan kod Bakovca Kosinjskog. Riječ je o stablu visokom čak 42,5 metara, opsega 5,42 metra, dakle pravom gorostasu koji se svojim dimenzijama i starošću ističe i na europskoj razini. Zanimljiv je i tamošnji ‘pisani kamen’, starorimski natpis na latinskom jeziku iz 1. stoljeća, svojevrsni zakonski tekst koji regulira pristup izvoru vode među japodskim plemenima. No, čak ni to nije sve – upravo na području Kosinja nalaze se najstariji vinogradi u Lici. S uzgojem vinove loze tamo se krenulo još u 15. stoljeću.