Ovaj grad ima neke od naljepših stanica metroa na svijetu: godinama ih je bilo ilegalno fotografirati jer su služile kao nuklearno sklonište

Nerijetko podzemlje skriva prava čuda. No, u ovom slučaju, ne mislimo samo na prirodna, u smislu nevjerojatnih jama ili pak špiljskih kompleksa, nego na neka ljudskom rukom rađena – podzemnu željeznicu. Naime, metro, odnosno njegove stanice, ponekad mogu biti prava umjetnička djela, a time i atrakcija same po sebi. Nekoliko gradova na svijetu može se pohvaliti doista nevjerojatno lijepim sustavima podzemne željeznice, a Taškent, glavni grad Uzbekistana, definitivno je jedan od njih. Metro u Taškentu prava je umjetnička oaza pod zemljom koja je postala poznata u cijelom svijetu!

Kad smo posjetili taj grad, odmah smo znali da se ne želimo samo provozati tamošnjim metrom kako bi razgledali atrakcije grada na površini, nego da želimo istražiti i njegovo podzemlje. I razgledati uživo neke od njegovih najljepših stanica. Kako i ne bi, kad upravo tamošnji metro slovi kao jedna od glavnih atrakcija tog grada, koja se ne bi smjela propustiti, ali i jedan od najljepših i najzanimljivijih na svijetu. I tako smo se uputili u podzemlje… I vozili se. I odlično se proveli. Svaka je stanica bila iznenađenje, uzbuđenje zbog lova na novu ljepotu koju ćemo ugledati bilo je sve veće i nerijetko smo doista ostali zapanjeni njome. No, mjesto je to uz koje se veže i niz zanimljivosti.

Sustav podzemne željeznice u Taškentu, navodi se na stranici Uzbek travel, otvorio se 1977. godine. Tada je imao svega jednu liniju i 12 stanica. Izgradnja je počela 1972. godine i trajala pet godina, a planiranje je krenulo još 1968., dvije godine nakon što je grad pogodio veliki potres. Tamošnji metro bio je prvi metro u Središnjoj Aziji, a i danas je jedan od dva koji postoje na tom području. Drugi je u Almatyju. Isto tako, on je bio sedmi metro izgrađen u Sovjetskom savezu općenito.

Metro u Taškentu i njegova uređenost proistječu iz sovjetske ideje da metro nije samo učinkovitost, nego i mjesto predstavljanja ljepote sovjetskog načina života, prenosi blog Backpack Adventures. Mnogi su, kao i ovaj u Taškentu, imali i vojnu funkciju, a prvi koji je bio izgrađen bio je onaj u Moskvi. Uslijedio je onaj u Sankt Peterburgu, koji je inače jedan od najdubljih na svijetu (za razliku od ovog u Taškentu koji je plitak). A onda je odlučeno da svaki grad s više od milijun stanovnika treba imati metro, navodi isti izvor. Slijedili su i drugi gradovi, primjerice, Kijev i Tbilisi, a onda i Taškent.

No, isto tako je dugo vremena za izvanjski svijet bio misterij. Naime, sustav podzemne željeznice bio je deklariran i kao vojni i strateški objekt jer mu je namjena bila i nuklearno sklonište pa je dugo vremena, sve do 2018. godine bilo zabranjeno fotografiranje njegovih predivnih stanica. Danas su one dostupne u tom smislu i svijet napokon može uživati i u njihovim fotografijama.

Danas metro ima desetke stanica, oko 40, i četiri linije koje se protežu u ukupnoj duljini od 70-ak kilometara. Što se tiče samih postaja svaka ima svoj stil. Neke su dizajnirane u starijem, sovjetskom stilu, druge su modernije. No, mramor, keramika, staklo i granit neki su od najomiljenijih materijala koji se koriste… Ističu se isto tako i predivni lusteri, ima i kupola, a svakako pažnju treba obratiti i na mozaike… Na postajama nerijetko se spaja sovjetski utjecaj s uzbekistanskim nasljeđem, a na samom dizajnu radili su uzbekistanski umjetnici i arhitekti.

Ime svake postaje daje do znanja na koji bi način ta postaja mogla biti i dekorirana. Primjerice, jedna do najpopularnijih je Kosmonavrtlar (kozmonauti) a koja se ‘bavi’ istraživanjem svemira. Popularna je i Alisher Novoi, na kojoj su prikazane scene iz pjesama tog pjesnika. Postaju Gfur Gulom krase tirkizni stupovi i kupole, noviji Bodomzor ima futuristički stil, dok neki tvrde da je najljepša ona po imenu Taškent s bijelo plavim mozaicima koji pričaju priču o životu u Uzbekistanu. Neki kao famoznu ističu postaju Novsa, s njezinom geometrijom koja podsjeća na saće. I to su samo neke od njih… Metro stanice u Taškentu zaista vrijedi doživjeti!