U Europi postoji otok na kojem ljudi već 100 godina žive bez odjeće. Stanovnici šetaju goli, a vojska čuva 90 posto njegove površine

Francuska rivijera već je desetljećima sinonim za luksuzne jahte, skupe restorane, glamurozne hotele i plaže na kojima se pažljivo bira što odjenuti. No nedaleko od te iste obale postoji jedno mjesto na kojem vrijede potpuno drukčija pravila. Mjesto na kojem nikoga ne zanima kakav kupaći kostim nosite, koliko ste platili dizajnersku odjeću ili pratite li najnovije modne trendove. Štoviše, kupaći kostimi na gotovo cijelom otoku nisu dozvoljeni! Dobro došli na Île du Levant, jedan od najneobičnijih francuskih otoka, na kojem se gotovo stotinu godina njeguje naturistički način života.

Île du Levant nalazi se nedaleko od Le Lavandoua, popularnog turističkog mjesta na jugu Francuske koje svojim plažama, šetnicama i mediteranskim ugođajem pomalo podsjeća na našu Makarsku rivijeru. Pripada otočju Îles d’Hyères, koje nosi i slikovit naziv „Zlatni otoci“. Dug je oko osam kilometara i zaista se ne razlikuje mnogo od brojnih drugih mediteranskih otoka.

Čim se iskrcate s broda, na otoku ćete vidjeti lijepe, svima dobro poznate prizore poput stjenovite obale i kristalno čistog mora, osjetit ćete u zraku miris borova i mediteranskog raslinja te vidjeti zanimljive kuće skrivene među zelenilom. No čim se malo bolje upoznate s njegovom pričom (i prošlošću), mogli biste se prilično iznenaditi jer je riječ o jednom od najstarijih i najpoznatijih naturističkih naselja u Europi. Na njemu se golotinja ne doživljava kao provokacija ili nešto što treba skrivati. Dapače, ona je dio svakodnevice, jednako prirodan kao odlazak na kupanje, šetnja ili jutarnja kava.

Braća André i Gaston Durville, francuski liječnici i veliki zagovornici naturizma, 1931. godine odlučila su ostvariti svoju nesvakidašnju zamisao. Sanjali su o mjestu na kojem će ljudi živjeti jednostavnije, zdravije i povezanije s prirodom, oslobođeni društvenih konvencija koje su u to vrijeme oblikovale svakodnevni život diljem Europe. Njihova vizija bila je stvoriti čitavu zajednicu u kojoj će se život odvijati prema drukčijim, slobodnijim pravilima, uz mnogo sunca, svježeg zraka, kretanja i boravka u prirodi. Tako je nastalo jedino naselje na otoku, bajkoviti Héliopolis.

S vremenom su ondje nastale kuće, trgovine, ugostiteljski objekti, pa čak i kapelica. Héliopolis je dobio sve ono što je potrebno za svakodnevni život ljudi, samo što se taj život odvijao prema načelima koja su se bitno razlikovala od onih na francuskom kopnu. Héliopolis u prijevodu znači „Grad Sunca“, što zapravo savršeno odgovara filozofiji njegovih osnivača. Sunce, more i priroda trebali su biti važniji od odjeće, društvenog statusa i materijalnih stvari. Gotovo stoljeće poslije, ta ideja još uvijek živi…

Iako je Île du Levant poznat po naturizmu, na određenim mjestima na otoku golotinja nije dopuštena. Primjerice, u luci u koju pristaju brodovi posjetitelji moraju biti odjeveni, odnosno primjereno pokriveni, a slično vrijedi i za javne administrativne zgrade. U ostatku naselja pravila su puno opuštenija. Ljudi mogu šetati goli, odjeveni ili ogrnuti pareom, a pojedini ugostiteljski objekti sami određuju kakva se odjeća očekuje od njihovih gostiju. No na svim plažama golotinja je obavezna!

Iako je Île du Levant diljem Europe, pa čak i svijeta, poznat kao otok slobode i opuštenog načina života, na njegovu se teritoriju krije i jedan prilično neobičan paradoks. Naime, čak 90 posto površine otoka nalazi se pod nadzorom francuske vojske, a pristup tom području civilima je strogo zabranjen. Znatiželjni posjetitelji mogu istražiti tek desetinu otoka, i to njegov zapadni dio na kojem se nalazi naselje Héliopolis.

I sad se sigurno pitate što francuska vojska radi na otoku na kojem ljudi hodaju goli. I mi smo se isto zapitali! Naime, Île du Levant već se desetljećima koristi za vojna ispitivanja, među kojima su i testiranja raketnih sustava. Zato najveći dio otoka, kao i dio okolnog mora, podliježe strogim sigurnosnim pravilima, a turistima je ulazak u vojnu zonu zabranjen. Zanimljivo je da tako na istom otoku, i to relativno malom, jedni uživaju u kupanju, sunčanju i šetnjama bez odjeće, dok se samo nekoliko kilometara dalje odvijaju vojna testiranja. Prilično neobična kombinacija za jedno mediteransko odredište, zar ne?