Dok su na Zadar padale bombe, hrabre časne sestre skrivale su neprocjenjivo blago! Danas ga možete razgledati

Svi znaju da Zadar ima najljepše zalaske sunca koji su očarali i slavnog redatelja Alfreda Hitchcocka, Morske orgulje, živopisnu Kalelargu… No ovaj dalmatinski grad čuva i neprocjenjivo umjetničko blago koje prati nevjerojatna priča o hrabrosti časnih sestara. Dok su tijekom Drugog svjetskog rata na Zadar padale savezničke bombe, benediktinke su stoljećima stare dragocjenosti sakrile ispod crkvenog zvonika. Među njima je bila i škrinja sv. Šimuna, remek-djelo srednjovjekovnog zlatarstva. Danas se velik dio zadarske sakralne baštine može razgledati na izložbi ”Zlato i srebro Zadra”, jednoj od najvrjednijih u Hrvatskoj.

Smješten u povijesnom središtu grada, blizu rimskog Foruma i crkve sv. Donata, samostan sv. Marije davne 1066. godine osnovala je zadarska plemkinja Čika, rođakinja hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Velika trobrodna crkva sv. Marije izgrađena je u 11. stoljeću, a posebno je vrijedan njezin romanički zvonik, koji datira s početka 12. stoljeća.

Benediktinke su u samostanskom kompleksu stoljećima čuvale vrijedne relikvijare, križeve, umjetnine, crkveno ruho i druge predmete koji svjedoče o bogatoj prošlosti Zadra. No u Drugom svjetskom ratu, kad je grad bio pod talijanskom upravom, tom blagu zaprijetila je velika opasnost: talijanske vlasti željele su ga odvesti u Italiju.

Kako je pisala Slobodna Dalmacija, pozivajući se na svjedočanstvo opatice Benedikte Braun, pred samostan je stigao gradski prefekt s vojnicima i nalogom da se redovnice s blagom ukrcaju na brod za Italiju koji ih je čekao u luci. One su to odbile. Kako bi zaštitile dragocjenosti koje su brižno čuvale, pronašle su dvojicu pouzdanih radnika koji su po mrklom mraku ispod crkvenog zvonika iskopali duboko skrovište.

Sestre su u njega pažljivo poslagale najvrjednije predmete, a Benedikta Braun u rupu je uspjela ubaciti i dragocjene čipke koje su izrađivale same redovnice. Među spašenim dragocjenostima bila je i škrinja sv. Šimuna, jedan od najvažnijih spomenika srednjovjekovnog zlatarstva u Hrvatskoj. Njezinu izradu u 14. stoljeću naručila je kraljica Elizabeta Kotromanić, supruga Ludovika I. Anžuvinca, a napravio ju je zlatar Franjo iz Milana.

Škrinju su redovnice pod okriljem noći prevezle na kolicima čiji su kotači toliko glasno škripali da su uznemireni stanovnici provirivali kroz prozore. Uspjele su je dopremiti do skrovišta, položiti među ostale dragocjenosti i zazidati otvor. Samo sat vremena kasnije počelo je bombardiranje Zadra, a časne sestre zaklon su potražile u zvoniku ispod kojeg su sakrile blago.

Iako je samostanski kompleks u savezničkom napadu 16. prosinca 1943. teško stradao, skrovište je ostalo netaknuto. No sestre su ipak morale napustiti samostan: dio ih je otišao u Nin, dok je Benedikta Braun s još dvije redovnice utočište pronašla u zadarskoj bolnici. Unatoč opasnosti, noću su obilazile ruševine kako bi provjerile je li blago još na sigurnom.

Benedikta Braun kasnije je otišla na Cres, a 1945. vratila se u Zadar i sudjelovala u otvaranju skrovišta. Spašene dragocjenosti iznesene su iz ruševina i privremeno pohranjene u sjemeništu Zmajević. Nakon obnove samostana i priprema za trajni muzejski postav, Stalna izložba crkvene umjetnosti, ”Zlato i srebro Zadra”, službeno je otvorena 4. prosinca 1976.

U sklopu samostana sv. Marije danas se čuva jedna od najvrjednijih zbirki sakralne umjetnosti u Hrvatskoj. Na oko 1200 četvornih metara, u osam izložbenih dvorana, predstavljeno je 200-tinjak predmeta: srebrni relikvijari, neki u obliku ljudskih ruku i ukrašeni dragim kamenjem, križevi, crkveni tekstil, čipke, kamene skulpture, gotička i renesansna umjetnička djela… Škrinja sv. Šimuna, koju su benediktinke također spasile tijekom Drugog svjetskog rata, izložena je u crkvi sv. Šimuna.