Ovo je najzagađeniji grad na svijetu: voda i zrak puni su arsena i olova, priroda je uništena, a ljudi sve češće oboljevaju

Daleko i visoko, u peruanskim Andama, nalazi se jedno mjesto koje okružuju planine bijele boje. No, to nije njihova priroda boja. One su pobijelile jer ih je ‘spržila’ izloženost česticama teških metala koje su se godina pušile iz dimnjaka tamošnjeg rudarskog i metaloprerađivačkog kompleksa. Mjesto je to u kojem su zagađivači i bolesti desetljećima plesale – i još plešu – smrtonosni ples, a zove se La Oroya koja je, po mnogim parametrima, najzagađeniji grad na svijetu.

Peruanski grad la Oroya dugo je vremena slovio za jedno od najzagađenijih mjesta na svijetu, bio je i nositelj te nepopularne liste ili pak pri njenom samom vrhu, a ponukani sve većim razinama zagađenosti zraka i kod nas, o kojima se piše ovih dana, odlučili smo ‘virtualno’ posjetiti taj peruanski grad, desetljećima dom jednog od najvećih rudarskih i metalurških kompleksa Južne Amerike i pokušati sažeti što se tamo kroz stoljeća događalo.

Sam grad smjestio se na rijeci Mantaro, i administrativno je središte provincije Junin u središnjem Peruu. Nalazi se na nadmorskoj visini od 3745 metara, oko 176 kilometara od glavnog grada zemlje, Lime. Povijest mu seže još u 1533. godinu, kada su Španjolci na području današnjeg grada, koji trenutačno broji oko 30 tisuća žitelja, osnovali malo naselje i krenuli s rudarenjem. No, područje je bilo tako nepristupačno i izolirano da nikakve veće operacije nisu dolazile u obzir.

Prekretnica u kontekstu rudarske aktivnosti bio je dovršetak željeznice 1893. godine. Izgradnja iste smatra se istinskim inženjerskim i građevinskim pothvatom jer je prelazila 4781 metar visok prijevoj Ticlio, te je praktički do izgradnje Qinghai-Tibet željeznice bila smatra najvišom željeznicom na svijetu. S vremenom, La Oroya se prometnula u metalurško središte u kojem se prerađivala ruda iz obližnjih nalazišta, postala je dom talionice i rafinerije olova, cinka, bakra, plemenitih metala…

Talionica u La Oroyi posluje još od 1922. godine. Osnovala ju je korporacija Cerro de Pasco, koja je 1974. godine nacionalizirana te postala dio državne tvrtke Empresa Minera del Centro del Peru SA. Tu su tvrtku peruanske vlasti odlučile privatizirati 1993. godine, a 1997. otkupio ju je Doe Run Peru, podružnica Renco grupe, koji je pak talionicu zatvorio 2009. godine, zbog bankrota. Poslovanje je kroz sve te godine bilo obilježeno zabrinutostima za okoliš i zdravlje tamošnjih ljudi.

Naime, razine kontaminacije bile su nevjerojatne – rudarski otpad, otrovna i kisela isparavanja… Istraživanja su, primjerice, pokazivala da je tamošnja pitka voda sadržavala 50 posto više olova nego što je preporučeno. Zrak nije bio ništa bolji – 85 puta više arsena od razina koje se smatraju sigurnima. Ili pak 13 puta više olova.

“U La Oroyi smo vidjeli kako odrasli i djeca nestaju poput svijeće, bez nade u život,” kazala je za The Nation Yolanda Zurita Trujillo, koja se rodila u tom gradu te je radila u tamošnjem kompleksu. „Stoljeća rudarske aktivnosti ostavila su otrovno nasljeđe koje je njegove stanovnike poučavalo u začaranom krugu raseljavanja, sakaćenja krajolika, onečišćenja okoliša, nepopravljivih zdravstvenih oštećenja, i stalni društveni sukob između onih koji ovise o rudarstvu kao jedinom izvoru prihoda i onih koji ga vide kao smrtonosnu prijetnju zbog visokih razina teških metala u zraku koje udišu desetljećima, ometajući razvoj drugih gospodarskih resursa“, sažeo je isti medij u svom foto-eseju na tu temu.

Stanovnici grada desetljećima su tražili pravdu radi onečišćenja tim teškim metalima, navodeći da su vlasti prekršile njihova temeljna prava i propustile uspostaviti, primjerice obvezujući kompaniju na odgovornost, odgovarajuće mjere zaštite. Ove godine, sud je potvrdio njihove optužbe. U ožujku ove godine Međuamerički sud za ljudska prava donio je presudu kojom je Peru proglasio odgovornim i obvezao ga da provede mjere odštete – sanaciju okoliša, smanjenje emisija spornih tvari, praćenje kvalitete zraka, zdravstvenu skrb, naknade i plan preseljenja za pogođene.

„Peruanska je država zbog nedostatka odgovarajućih sustava kontrole, stalnog nadzora, nametanja sankcija i poduzimanja hitnih radnji – dopustila da metalurški kompleks desetljećima stvara vrlo visoke razine kontaminacije koja je ozbiljno utjecala na zdravlje stanovnika La Oroyje za generacije. Oni koji žive u La Oroyi imaju veći rizik ili sklonost razvoju raka zbog povijesne izloženosti teškim metalima“, navode na stranicama AIDA-e. Dodaju da učinci kontaminacije nisu vidljivi istog trena, već se ispoljavaju s vremenom, a kao neke od simptoma, među ostalim, navode stres, tjeskobu, kožne poremećaje, želučane probleme, kronične glavobolje i respiratorne ili srčane probleme.

No, lani se stanovništvo grada ponovno našlo u limbu koji je mnoge podsjetio na prošla vremena. Naime, kako prenosi France 24, razmatra se o ponovnom pokretanju ljevaonice. Stanovništvo je podijeljeno – ekonomski napredak ili pak život u onečišćenom i opasnom okolišu, a sve u sjeni dva ekstrema. Onih koji ne vjeruju u zagađenje i onih koji pate od zdravstvenih posljedica ili pak oplakuju najbliže koji su izgubili.