Nerazvikana planina u BiH krije čak 8 jezera, a ovo je na glasu kao najljepše: zovu ga ‘gorsko oko’ i savršeno je za kupanje

U jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, između dolina Neretve, Sutjeske i Drine, smjestila se Zelengora. Prostrana je to planina dobro poznata planinarima, a jedan njezin dio ulazi i u Nacionalni park Sutjeska. Ima desetak vrhova koji prelaze visinu od 2000 metara, a među njima je najviši Bregoč, s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na planine Maglić, Volujak i Lebršnik.

Sve ove nabrojane ljepote ipak nisu najjači adut Zelengore. Osim po vidikovcima, kanjonima i šumama, Zelengora je ipak najpoznatija po svojim ledenjačkim jezerima kojih skriva čak osam. Od milja ih zovu „Gorske oči“ i raspoređena su diljem planine i nacionalnog parka. Među njima, tvrde upućeni, najljepše je Orlovačko jezero.

Planina vode, tišine i prostranih pašnjaka: tako bi, najjednostavnije, opisali Zelengoru. Dramatični prizori oštrih stijena, litica i kamenjara nije nešto što ćete pronaći na ovoj planina, ali će vam se zato urezati u pamćenje slika dubokih šuma i padina koje se prelijevaju u svim nijansama zelene boje. Zelengora je dugo bila prostor sezonskog stočarstva, stoga i sada možete na planini sresti pokoje stado ovaca ili goveda. Veća je šansa, ipak, da ćete sresti divlje životinje jer je stočarstvo ovdje davno zamrlo.

Dokaz tome su i napuštene i urušene pastirske kolibe i katuni koji su nekada služili ljudima kao nastambe kada su ljeti vodili stoku na ispašu na visoke pašnjake. Tragove ovih prošlih vremena možete vidjeti i u specifičnim kamenim ogradama i starim stazama, na kojima je ipak vidljivo da je ovdje priroda odavno preuzela glavnu riječ.

Poznato je da u Nacionalnom parku Sutjeska, pa tako dijelom i na Zelengori, ima preko 2800 različitih biljnih vrsta te niz divljih životinja koje slobodno šeću prostranstvima. Nerijetko možete susresti divokoze, a ima tu i medvjeda i vukova koji izbjegavaju ljude, kao i oni njih. Na planini je i mnoštvo planinarskih staza od kojih mnoge vode upravo na Orlovačko jezero.

Dobro markirane staze vodit će vas kroz doline, pašnjake, šume i udoline koje vjerno čuvaju i štite ledenjačka jezera. Orlovačko jezero se smjestilo na takvoj jednoj skrivenoj lokaciji koja je dostojna svoga imena. U narodnim predajama orao se često smatrao „kraljem ptica” i oduvijek ga se povezivalo s visinama i čistim prostorom. Njihova staništa su smještena na visokim i nepristupačnim mjestima, ondje gdje se osjećaju najsigurnije.

Odmah iznad Orlovačkog jezera, koje se nalazi na 1438 metara nadmorske visine, uzdižu se vrhovi Orlovac i Orlovača na kojima ti isti orlovi nalaze svoja staništa i nadgledaju udolinu u kojoj se smjestilo jezero. Prostrano vodeno zrcalo od 350 metara dužine i 100 metara širine već na prvi pogled osvaja autentičnim planinskim karakterom.

Dok su druga jezera duboko skrivena u planini, Orlovačko jezero je relativno pristupačno, ali time nije izgubilo ništa od svoje izvorne prirode. Smješteno je u udolini te mu možete vrlo jednostavno pristupiti pješke. Ljeti se u njemu možete i okupati, a na brežuljku koji ga okružuje možete kampirati i roštiljati.

Odlučite li se na ovu avanturu i posjet jednom od najljepših jezera na Balkanu, iz Zagreba će vam autom trebati oko pet, šest sati, ovisno o situaciji na granici. Najjednostavnija je ruta preko Slavonskog Broda prema Doboju i Foči. Cesta nije idealna, ali kad dođete na područje Sutjeske shvatit ćete da se put isplatio i bio vrijedan vremena.

Nekoliko kilometara prije Tjentišta počinje makadamski put dug oko 15 kilometara koji nije u najboljem stanju, ali je prohodan za osobne automobile uz nužan oprez nakon većih kiša. Parkiralište se nalazi relativno blizu samog jezera do kojeg vodi lagana šetnja od desetak minuta. Za prave stvari u životu se vrijedi potruditi, a šetnja kroz zelenilo travnjaka i livada i trenutak vam se pred očima otvori pogled na Orlovačko jezero tu će vam izreku još jednom dokazati.