Otok koji prkosi logici: usred nepregledne slane pustinje uzdiže se tisuće prekrasnih kaktusa koji fasciniraju posjetitelje, od kojih su neki visoki i do 10 metara

Polja soli u Boliviji, lokalnog imena Salar de Uyuni, najveća su slana površina na svijetu i prostiru se na ogromnih 10.000 četvornih kilometara. Ovo potpuno nevjerojatno mjesto jedna je od najvećih atrakcija ne samo Bolivije, već i cijele južne Amerike. Bjelina i potpuno ravan krajolik dokle vam pogled seže, zanimljivi odsjaji na staklenastoj površini, mirnoća ujednačenog pejzaža… Svi koji su posjetili ovu neobično pustinju tvrde da je to iskustvo koje se pamti, no malo je poznata činjenica kako se usred ove nepregledne bijele prostranosti nalazi i jedan mali otok koji prkosi svakoj logici. Isla Incahuasi, čije ime u prijevodu s jezika kečua znači „Kuća Inka“, poznat je kao otok s najvećim brojem kaktusa po četvornom metru. Ovaj neobičan fenomen mamac je za istraživače, fotografe i znatiželjnike iz svih krajeva svijeta.

Na prvi pogled ovaj otok djeluje poput iluzije, a mnogi ga opisuju kao „usamljenu stijenu okruženu nepreglednom bjelinom soli“. No, kako mu se približavate, otkriva se zaista prava čarolija. Tisuće divovskih kaktusa, od kojih su neki visoki i do 10 metara, prostire se po cijelom njegovom krajoliku koji izgleda kao da je iz nekog drugog svijeta. Ovi kaktusi vrste „Echinopsis atacamensis“ rastu iznimno sporo, svega jedan centimetar godišnje, a mnogi od njih stari su nekoliko tisuća godina. Oštar kontrast s neplodnom slanom ravnicom ono je što čini bogat biljni svijet na Inca Incahuasiju još fascinantnijim.

Geolozi vjeruju da je Isla Incahuasi ostatak drevnog vulkana, nekoć okružen ogromnim jezerom koje se tijekom stoljeća osušilo i ostavilo iza sebe beskonačne slojeve soli. Otok je bogat fosilnim koraljima, što dodatno svjedoči o njegovom vodenom podrijetlu. Unatoč surovim uvjetima, život se ovdje prilagodio – kaktusi uspijevaju zahvaljujući vlazi iz rijetkih kiša i magle koja povremeno prekriva Salar.

Šetnja ovim otokom je poput neke druge dimenzije. Uske staze koje vijugaju među kaktusima posjetitelje vode prema najvećem vrhu, odakle se pruža spektakularan pogled na beskrajnu bjelinu Salar de Uyunija. Na tom mjestu imate osjećaj kao da ste u srcu svemira, okruženi tišinom i prirodom koja ostavlja bez daha.

Za lokalno stanovništvo otok ima poseban značaj. Naime, mnogi vjeruju da su kaktusi čuvari drevnih duša i da svaka biljka priča priču o prošlosti. Posjetitelji često donose male darove, poput kamenčića ili cvijeća, kako bi odali počast ovom svetom mjestu. Iako Isla Incahuasi danas nema stalnih stanovnika, povremeno ga posjećuju članovi obližnjih zajednica iz sela smještenih uz rub Salar de Uyunija. Oni na otok donose tradicionalne rukotvorine i hranu te prodaju suvenire putnicima koji dolaze iz svih krajeva svijeta.

Život na otoku nekada je bio izuzetno težak. Prema pričama starijih mještana, na Incahuasiju su prije nekoliko desetljeća živjele male obitelji koje su se bavile sakupljanjem soli i čuvanjem kaktusa. No, zbog izolacije i surovih uvjeta, poput nedostatka stalnog izvora vode i resursa, obitelji su se s vremenom preselile na sigurnija područja uz rub pustinje.

Unatoč tome što nitko ne živi stalno na Isla Incahuasiju, otok je važan dio identiteta ljudi koji žive u okolici. Oni ga smatraju svetim mjestom koje čuva uspomene na njihove pretke, a i danas se organiziraju obredi zahvale prirodi, često popraćeni plesovima i pjesmom.