U malom mjestu pokraj Šibenika magarcu su podigli spomenik: mještani obožavaju ovu životinju i u njezinu čast organiziraju posebnu utrku

U brojnim dalmatinskim gradićima i mjestima mogu se vidjeti brojni spomenici posvećeni poznatim ličnostima, umjetnicima, književnicima ili važnim povijesnim događajima. Ništa neobično, složit ćete se. No u jednom malom mjestu nedaleko od Šibenika glavnu je ulogu na gradskom trgu dobila životinja koja je stoljećima bila neizostavan dio svakodnevnog života u Dalmaciji. Riječ je, naravno, o magarcu, odnosno tovaru, kako ga od milja zovu Dalmatinci. Iako ga danas uglavnom povezujemo s nekim prošlim vremenima, nekada je život bez njega bio gotovo nezamisliv…

Ako ste ikada posjetili Tribunj, vjerojatno ste primijetili brončanu skulpturu magarca koja ponosno stoji uz more, nedaleko od stare gradske jezgre. Turisti se uz nju rado fotografiraju, djeci je posebno zanimljiva, a lokalnim stanovnicima ona je mnogo više od simpatične turističke atrakcije.

Spomenik je svečano otkriven u srpnju 2007. godine, a njegov je autor vodički umjetnik Mile Mičin. Podizanje spomenika inicirala je Udruga za zaštitu magaraca „Hrvatski tovar” iz Tribunja, želeći na taj način odati priznanje životinji koja je generacijama pomagala dalmatinskim težacima i ostavila dubok trag u lokalnoj povijesti.

Uz Tribunj se veže jedna posebno zanimljiva legenda o magarcu imena Ćušo, koji je, barem prema lokalnoj predaji, svojedobno spasio cijelo mjesto. Naime, prema legendi, u vrijeme osmanskih prodora stanovnici Tribunja živjeli su u stalnom strahu od napada. Mjesto je bilo utvrđeno, a stražari su budno pazili na moguću opasnost. No jedne su noći, kako kaže priča, svi stražari zaspali. Neprijatelj se približavao, a nitko nije bio svjestan opasnosti koja je prijetila mjestu. Nitko osim jednog magarca. Ćušo je, navodno, počeo toliko glasno njakati da je probudio stražare, koji su na vrijeme reagirali i spriječili napad.

Postoji, međutim, još jedan razlog zbog kojeg su Tribunjci odlučili podignuti spomenik magarcu. Stoljećima je upravo ova životinja bila jedan od najvažnijih pomagača ljudima koji su živjeli od poljoprivrede, maslinarstva i drugih težačkih poslova. U vrijeme kada nije bilo traktora, automobila i suvremenih prometnica, magarci su prenosili teret, pomagali u obradi zemlje i povezivali udaljena polja s naseljima. Na njihovim su se leđima prevozili drva, voda, poljoprivredni proizvodi i sve ono što je bilo potrebno za svakodnevni život. Upravo je zato spomenik u Tribunju svojevrsna zahvala svim onim magarcima koji su generacijama pomagali ljudima i bili neizostavan dio života u Dalmaciji.

„Za nas magarac nije ni životinja ni stoka nego beštija, što je kompliment, jer kad na našem sirovom, grezom jeziku čovjeku hoćemo dati kompliment, kažemo mu da je beštija. Tako tovara zovemo i čovik, on je kroz povijest, kroz tradiciju, bio član obitelji. Nije se išlo ni ručat’ ni večerat’, a da prvo tovar nije dobio jesti. U nekim drugim krajevima ide se leć’ s kućnim ljubimcem, a mi smo lijegali i igrali se s beštijom. Tribunjske obitelji i danas imaju magarce, ali u nekom modernijem obliku,“ izjavio je svojedobno za Večernji list mještanin Tribunja.

Ovo dalmatinsko mjesto poznato je i po tradicionalnim magarećim trkama, manifestaciji čiji počeci sežu u pedesete godine prošlog stoljeća. Naime, skupina mladića koja se tijekom ljetnih praznika vratila sa studija odlučila je prije nekoliko desetljeća organizirati utrku magaraca. Sve je započelo kao zabava i svojevrsno prisjećanje na životinje uz koje su odrasli, a s vremenom je sama manifestacija prerasla u tradiciju po kojoj je Tribunj postao poznat i izvan granica Hrvatske.

A tko je barem jednom gledao utrku magaraca, zna da je riječ o natjecanju u kojemu se nikada ne može sa sigurnošću predvidjeti pobjednik. Za razliku od konja, magarci imaju vlastitu predodžbu o tome koliko im se žuri i žele li uopće sudjelovati u utrci.