Ovaj otok u blizini Zadra ima najljepše pješčane plaže na Jadranu: na njemu nema automobila, vladaju samo mir i tišina

Između Paga na istoku i Silbe na zapadu, usred zadarskog arhipelaga, smjestio se otok Olib, neokrunjeni kralj pješčanih plaža. Iako na površini od oko 26 kilometara kvadratnih danas živi nešto manje od 150 stanovnika, ovaj komadić jadranskog raja ljeti postaje idealna destinacija za odmor, omiljena među nautičarima te zaljubljenicima u mir i tišinu. Jer Olib je, s razvedenom, plitkom i pješčanom obalom, koja se proteže na čak 33,34 kilometra, prepun prekrasnih plaža u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled. Otok je sa Zadrom povezan trajektnim i katamaranskim linijama, a iako na njega možete doći automobilom, vožnja ondje nije dopuštena. Svoje ”limene ljubimce” na Olibu smijete samo parkirati, a u razgledavanje ćete morati pješice ili biciklom. Nama zvuči savršeno!

Jedino naselje, koje također nosi ime Olib, leži u središnjem dijelu otoka, čija širina iznosi svega 1,4 kilometra, a najviši, ”čak” 74 metra visok vrh Kalac bez problema će osvojiti i oni koji inače zaziru od planinarenja. Bajkovita uvala Slatinica skriva najljepšu pješčanu plažu s nestvarno plavim i nevjerojatno čistim morem. Tu je i uvala Sveti Nikola, u kojoj se nalaze i istoimena crkvica, kao i uvala Banjve, koja čuva staro groblje, ostatke naselja iz rimskog doba, trobrodne crkve sv. Pavla i samostana pustinjaka, koji je napušten krajem 12. stoljeća.

Luka (porat) Olib, žila kucavica čitavog otoka, predstavlja sigurno utočište od bure te vjetrova koji pušu s istoka i juga, a samim naseljem, koje je sad već davne 1913. godine imalo čak 2030 stanovnika, dominira Kaštel, impresivna kula koja je u 16. stoljeću podignuta kako bi otok branila od gusarskih napada.

Zbog svoje specifične vapnenačke građe otok Olib obiluje brojnim ponikvama, klancima, jamama i kamenjarima. Najveća ponikva zove se Cukrov dolac, a s obzirom na to da je omeđena masivnim suhozidima i brojnim stubištima, izgledom podsjeća na drevni amfiteatar.

Iako su Hrvati ovaj otok u zadarskom arhipelagu počeli naseljavati sredinom 7. stoljeća, današnji Olib već u prvim godinama nove ere spominjao se kao naselje Aloip, smješteno na uzvisini koja se nazivala Gradina. Isto je, dakle, postojalo još u doba Ilira, tj. Liburna. Na otoku su pronađeni i iznimno rijetka keramika iz tog doba, novac iz 6. stoljeća te ostaci građevine za koju se pretpostavlja da je nekoć bila villa rustica.

O bogatoj povijesti otoka govori i činjenica da se u olipskom župnom uredu matične knjige vode još od 1565., što ih čini najstarijima u čitavoj Hrvatskoj. Isprva su bile pisane glagoljicom, koju je s vremenom zamijenila latinica. Ovi vrijedni povijesni dokumenti danas se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru.