Ova kamena palača u Dalmaciji na istom mjestu stoji već 800 godina: izgradila ju je obitelj koja je i danas misterij, a ima pročelje ‘ukrašeno čipkom’

Na hrvatskoj obali, u ‘moru’ predivnih gradova, postoji jedan u kojem valja pozornije gledati… Zovu ga gradom majstora. U njegovim zdanjima ti su znalci ostavili svoje tragove, za buduće generacije, zadužili ga do te mjere da je on uvršten na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, pretvorili ga u toliku ljepotu i vrijednost da mu danas tepaju gradom muzejom. Taj se grad, vjerojatno ste već pogodili, zove Trogir. No, u ovom članku idemo do jednog njegovog posebnog zdanja: otvaramo vrata kompleksa poznatog po imenu palača Ćipiko…

Palača Ćipiko samo je jedna od trogirskih, vrijednih i prelijepih građevina zahvaljujući kojima i obična šetnja tamošnjim ulicama i trgovima postaje vanserijsko iskustvo i putovanje u neka prošla vremena. Stišću se tamo, na relativno maloj površini, katedrala sv. Lovre i Radovanov portal kao njezin najpoznatiji ukras, kula Kamerlengo i kula sv. Marka, Gradska loža, Muzej grada, Benediktinski samostan sv. Nikole s reljefom koji slavi Kairosa, grčkog boga sretnog trenutka…

No, tu je i sva sila kamenih tragova i znakova, zareza, udubljenja, listića i drugih motiva koji su ‘skriveni’  u tamošnjim fasadama. Svaki od njih znači nešto. Neki su potpis majstora koji je radio na zdanju, neki predstavljaju molitvu, neki prikazuju detalje iz njihova života i rada.

U tom kamenom raju stoji i palača Ćipiko, dostojna susjedstva u kojem se smjestila. Zdanje je to koje je nastalo, kao što i samo ime kaže, zahvaljujući obitelji čije ime nosi. Ona je, naime, bila dom jedne od najpoznatijih trogirskih plemićkih obitelji, a nasuprot nje nalazi se ‘ponos grada’, katedrala, zdanje koje se gradilo čak 400 godina.

No, i palača Ćipiko mami uzdahe i interes. Prepoznatljiva je po prelijepim prozorima, triforama, ukrašenima detaljima: neki od reljefa na njihovim stupovima podsjećaju na čipku, drugi prikazuju lica anđela. Kamen tog zdanja je bijeli, no sa sivkastom i žućkastom patinom koja mu da posebnu draž i ljepotu.

Palača Ćipiko nije jedinstven objekt. Ona je u biti kompleks koji čini više zdanja koja su s vremenom spojena. Glavnina kompleksa datira iz 13. stoljeća. No, kroz stoljeća svog postojanja doživjela je niz promjena. Najveći zahvati na njoj u smislu obnove bili su u 15. stoljeću. Tada je njome  gospodario Koriolano Ćipiko, humanist, ratnik i pisac povijesnih memoara.

Upravo je Koriolano Ćipiko angažirao tadašnje istaknute umjetnike da rade na palači koju je u svojoj oporuci nazvao ‘domus magna’: Nikolu Firentinca, Andriju Alešija i Ivana Duknovića. Aleši potpisuje triforu, a preostala dvojica se spominju u kontekstu vrata.

Postoje, dakle, Velika i mala palača Ćipiko. Na pročelju velike nalazi se spomenuta gotička trifora, odnosno prozor okomito podijeljen na tri djela koja je djelo Andrije Alešija. U kontekstu vrata spominju se Ivan Duknović i Nikola Firentinac.

Obitelj Ćipiko i danas ostaje svojevrsni misterij. „Prema obiteljskoj tradiciji potekli su iz Italije, a u novije vrijeme ima nedovoljno utemeljenih mišljenja da su hrvatskog podrijetla i da su se prvotno zvali Cipčić (I. Babić). Prezime im je zabilježeno u oblicima Cepio, Cepione, Ceppio, Cipchi, Cipichi, Cipico, Cipione, Cippico, Cypico“, navodi Hrvatski biografski leksikon.