Posjetili smo kanjon rijeke koja ima boju poput Soče, a puno manje gužve. Nalazi se blizu Hrvatske i otkriven je sasvim slučajno

Prvo što smo čuli bio je zvuk. Još prije nego što se rijeka uopće vidi, kroz šumu dopire šum vode koji se sa svakim korakom pojačava, a onda se staza otvori i pred nama se ukaže prizor zbog kojeg smo i krenuli na put: tirkizna Radovna koja preskače preko stijena, pjeni se u brzacima i probija između litica visokih i do stotinu metara.

Kanjon Vintgar, udaljen tek četiri kilometra od Bleda i Bledskog jezera, u susjednoj je Sloveniji, a od Zagreba se do njega stiže za otprilike dva sata vožnje. Zato ga se isplati posjetiti i na samo jedan dan, ili ga spojiti s uživanjem na Bledu.

Automobilom se više ne može do samog ulaza u kanjon, pa smo parkirali smo na središnjem parkiralištu na izlazu iz Bleda, zove se VINTGAR LIP. Parking je besplatan, a s njega do kanjona svakih desetak minuta vozi električni shuttle. Stvar odlično funkcionira i na ulazu smo bili začas.

Ulaznicu je najbolje kupiti unaprijed putem interneta, jer se uz nju rezervira i termin ulaska. Broj posjetitelja koji istodobno mogu biti u kanjonu ograničen je radi zaštite prirode, što se u samom kanjonu itekako osjeti: gužve su podnošljive, a na drvenim mostićima ima dovoljno mjesta za fotografiranje bez naguravanja.

Sama staza kroz kanjon duga je 1,6 kilometara i prolazi se za četrdesetak minuta laganog hoda. Mi smo toliko zastajkivali i fotografirali da nam je trebalo znatno dulje. Drvena šetnica prati rijeku, prelazi je mostićima i mjestimice se doslovno lijepi uz stijenu, a pogledi se izmjenjuju iz zavoja u zavoj: mirni smaragdni bazeni u kojima se voda čini gotovo nepomičnom, pa odmah zatim brzaci koji grme između litica. Radovna je možda manje slavna od Soče, ali boja joj ni po čemu ne zaostaje, a bistra je toliko da se s mostića vidi svaki kamen na dnu.

Šetnja nije zahtjevna i prikladna je za većinu posjetitelja, uključujući veću djecu, no potrebna je čvrsta obuća jer daske znaju biti mokre i skliske od kapljica koje se dižu s brzaca. Staza, nažalost, nije prikladna za dječja i invalidska kolica. U kanjonu je i ljeti ugodno svježe, što ga u vrućim mjesecima čini idealnim bijegom od sparine.

Vrhunac obilaska stiže pri samom kraju: slap Šum, visok petnaestak metara, najveći je riječni slap u Sloveniji i mjesto na kojem se gotovo svi posjetitelji zadrže najdulje. Ovdje računajte na gužvu jer će svi pokušavati uloviti najbolji kadar.

S tog se mjesta na ulaz ne vraća istim putem, pa je pred vama još jedna ozbiljnija, ali prekrasna šetnja. Do ulaza vodi tematska Staza kralja Triglava, duga oko četiri kilometra, koja vodi kroz šumu iznad kanjona. Za cijeli krug od 5,7 kilometara treba računati barem dva i pol do tri sata, ali svaki korak i svaki pogled bit će, vjerujte, vrijedni truda.

Teško je povjerovati, ali ova atrakcija otkrivena je relativno nedavno. Kanjon su 1891. godine, istražujući teško prohodan teren oko Radovne, pronašli načelnik Gorja Jakob Žumer i fotograf Benedikt Lergetporer. Kanjon je tada bio gotovo neprohodan, no već 1893. uređeni su prvi mostovi i galerije te je otvoren za posjetitelje. I ime mu je djelomično misterij: pretpostavlja se da Vintgar potječe od njemačke riječi Weingarten, što znači vinograd, iako vinove loze u samom kanjonu nema.

Kanjon je otvoren od travnja do listopada, a radno vrijeme mijenja se ovisno o sezoni, pa ga prije polaska provjerite na službenoj stranici. Ulaznica za odrasle stoji 15 eura, djeca od 3 do 15 godina plaćaju 5 eura, a kućni ljubimci, koji cijelo vrijeme moraju biti na povodcu, 3 eura. Ako želite mirniji doživljaj, dođite rano ujutro ili kasnije poslijepodne, jer je najveća gužva između 10 i 13 sati. Mi smo bili u posljednjoj dnevnoj grupi prije zatvaranja i u nekim smo trenucima na drvenoj stazi bili potpuno sami.