Putopis: Andaluzija obiluje čarobnim trenucima za uživanje zimi, a dva nerazvikana bisera koja morate posjetiti su Rota i Cádiz

Foto: Unsplash
piše Ana Kolarić

U Rotu sam stigla na topao siječanjski dan, nakon vožnje kroz vinograde i stabla divljih naranči. Stigla sam, doduše, bez kofera jer ga u Münchenu nisu ukrcali na vrijeme za moj drugi let. Iako u čizmama i debeloj jakni, polako zaboravljam hladnoću koju sam ostavila za sobom u Zagrebu. Nije vruće, ali dok hodam između bijelih kuća zakrivenih raslinjem, sunce mi grije lice, a u blizini čujem šum oceana. Ako postoji raj, sigurno je nalik ovome.

U kojoj je državi najveća minimalna plaća? Rekorder je europska zemlja u kojoj nitko ne radi za manje od 2500 eura

BUĐENJE UZ ŠUM VALOVA

Naš se hotel zove Playa De La Luz i jedini razlog zbog kojeg si ga možemo priuštiti je taj što smo debelo van sezone. Naime, smješten je na samoj plaži.

Prvu večer, dok čekamo flamenco nastup u hotelu, sjedimo odmah ispred sobe i gledamo zalazak sunca. Plima je i ocean se penje gotovo na očigled. Još to ne znam, ali gledanje kroz prozor i rasprava o blizini vode gotovo da će postati ritual prije spavanja, ali i prva tema jutarnjeg čavrljanja.

Zasad, poput malog djeteta, vriskam od uzbuđenja svaki put kad mi valovi gotovo dohvate stopala. U daljini, na drugoj strani malog zaljeva, dan se polako gasi i pojavljuju se treperava svjetla. Cádiz. Jedva čekam.

Najljepši dvorci u Europi čuvari su prošlosti i intrigantnih priča: ovih deset svaki zaljubljenik u povijest mora posjetiti barem jednom u životu

OBILJE SVJETLOSTI I SVI MORSKI SPECIJALITETI

Ljubitelji sapunica znat će da se naš hotel u prijevodu zove Plaža Svjetla. Kasnije ću shvatiti da Španjolci baš vole tu svjetlost jer je u nazivu mnogih hotela, restorana i općenito… Svega. S obzirom na broj sunčanih dana u godini, to me vjerojatno ne bi trebalo čuditi.

Dakle, taj naš hotel nudi doručak i ručak. I premda tijekom svakog obroka imamo obilje hrane na izbor, ja jedem paellu kad god mogu. Paella s plodovima mora. Paella s piletinom i plodovima mora. Paella samo s povrćem. Paella s kozicama. Paella, paella, paella. Ne postoji “previše paelle“.

Nisam ostala zakinuta ni za druge riblje specijalitete. Dapače. U kubanskom restoranu na plaži, uz spektakularan zalazak sunca, pojela sam sjajan losos u umaku od pistacije. U nekom malom obiteljskom restoranu probala sam riblje krokete – vjerojatno jedinu stvar koja me nije oduševila tijekom ovog putovanja.

U restoranu Kammala, koji ima malen i fleksibilan meni baziran na dnevnom ulovu, počastili smo se u filmskom stilu. Između ostalog, probali smo brandadillu od bakalara s maslinama i prahom cikle. Bilo je toliko fino da mi je došlo da zaplačem kad sam se sjetila da u ovaj restoran ne mogu doći kad god poželim. Hobotnica na žaru bila je jednako ukusna i poželjela sam se zauvijek hraniti kao Španjolka.

DOK PALME NJIŠU GRANE…

Najstariji grad Zapadnog Svijeta, Cádiz, jedno je od onih mjesta u koje se želite preseliti nakon što ih posjetite. Grad iz kojeg je Kristofor Kolumbo krenuo na svoju drugu ekspediciju, star je više od 3000 godina i različite ere njegove povijesti susrest ćete na svakom koraku.

Ne želite li previše hodati, obilazak je najbolje započeti u starom gradu. Prođite neobičan most zbog čijih ćete žica imati osjećaj da se penjete u unutrašnjost glazbenog instrumenta i zaputite se prema luci, gdje možete parkirati. Odatle vas dvije minute šetnje dijele do Plaze de San Juan de Dios.

Mi smo ipak prvog dana prema gradu krenuli šetnicom. Premda nas je duga šetnja izmorila, bilo je prekrasno hodati uz pješčanu plažu s jedne i drvorede palmi s druge strane, držeći na oku dvorac San Sebastian. Mnoštvo lokalaca činilo je isto, putem odmarajući na nekoj od brojnih klupa. U stvari, Španjolci mi se čine kao prilično fit nacija i imam dojam da stalno šetaju, nerijetko sa svojim psećim prijateljima.

SVAKI KUTAK CÁDIZA JE POPUT RAZGLEDNICE

Stigavši do dvorca i nakon kratke šetnje na vjetru, onako raščupani zaputili smo se u neku od pokrajnjih ulica pojesti nešto. Tako smo se našli u Calle Virgen De La Palma, ulici koja je svijet za sebe. Šarena pročelja i palme natkrivene modrim nebom te prekrasan zvonik na kraju ulice. Terase s drvenim stolicama i Buenas Tardes na svakom koraku. Djeca koja uživaju u sladoledu, iako je siječanj.

Podijelili smo riblju platu dok sam pokušala pojmiti kako je moguće da jedna uličica skriva toliko ljepote. Bojama je podsjećala na Kubu, a osjećaj je bio kao da smo zakoračili u razglednicu. I smijeh jer nas je stariji čovjek koji nas je posluživao oslovljavao s “amiga” i “amigo”.

Kući smo se zaputili pokraj radnji smještenih u zidinama starog grada, čudeći se trgovini skuterima smještenoj u prostorijama koje su stare nekoliko stoljeća, a možda i tisućljeća. Prošavši ispod bezimenih mostova i utvrda, ponovo uz plažu, pomislila sam kako sam se zaljubila u Cádiz, a još ga nisam ni upoznala u cijelosti.

NEODOLJIVI TRGOVI I ULICE GRADA MEĐU ZIDINAMA

Kao i u mnogim gradovima, najpopularnije mjesto u Cádizu njegov je glavni trg, već spomenuti Plaza de San Juan de Dios. Zatekli smo ga okupanog suncem, uz fontane koje su veselo žuborile i veličanstvenu, snježno-bijelu zgradu gradske vijećnice. Terase kafića i restorana bile su pune, kako na Trgu, tako i u sporednim uličicama.

Istraživali smo ih polako i napamet, znajući da će nas jedna od njih odvesti do Katedrale. “Catedral Nueva”, odnosno Nova Katedrala, kako ju nazivaju lokalci, zasigurno je najpoznatija građevina ovog andaluzijskog grada i vidljiva je više-manje gdje god se nalazili u njemu.  Na trgu pred njom popili smo kavu i osluškivali kako se izmjenjuju zvona i klicanje galebova. Bijele i zlaćane boje pročelja sjajile su na suncu i pomislila samo kako sam ljubomorna na sve ove sretnike koji žive u toj bajci.

Daljnja šetnja odvela nas je pokraj suvenirnica, ulicama nalik onima u Rovinju, sve do tržnice iliti mercada. Svakako preporučujem posjet. Užurbano mjesto na kojem se sudaraju glasovi, povici i ljudi raznih profila. Osim sjajnih sireva i suhomesnatih proizvoda kojima se ova regija ponosi, možda kupite i nešto neobično. Kao naprimjer, pepeljaru u obliku Boba Marleya.

GRADIĆI ANDALUZIJE STVORENI SU ZA OPUŠTENO UŽIVANJE

Ne želeći tratiti previše vremena na vožnju, ostale smo dane proveli istražujući Rotu i gradiće u blizini. Posjetili smo Jerez, rodni grad brandyja. Popili smo kavu i kartali Uno u jednom kafiću u El Puerto de Santa Mariji. Ostali smo na terasi dovoljno dugo da malo izgorim na suncu. Probali smo i španjolski cheesecake.

Divili smo se pročeljima zgrada i kuća te njihovim zlatno obojenim metalnim balkonima. Šetali smo po pješčanim plažama. Naravno, sjedili smo uz ocean i gledali kako nadolazi plima. Popili smo sangriju uz narančasti zalazak sunca. Smijali se psima koji bježe od valova i jednostavno – uživali. U Andaluziji, vjerujete mi, to je zaista lako. 

PODIJELI ČLANAK