Rijeka na istoku Hrvatske nema izvor i teče ‘unatrag’: kažu da je toliko mirna da joj i najslabiji vjetar može promijeniti tok

Oduvijek je značila život i bila neizmjerno važna za slavonsku ravnicu. No, uvijek je predstavljala i svojevrsni prirodni fenomen. Ponekad su je opisivali kao ‘tihu i mirnu rijeku kojoj je planove mogao poremetiti i najslabiji vjetar’. Isto tako nazivali su je, zbog njezina iznimno mirnog toka, i rijekom stajačicom, a kako nema tipičan izvor koji bismo očekivali i ‘rijekom bez izvora’. Rijeka Bosut je doista zanimljiva pojava, a ovo su neke od iznenađujućih činjenica vezanih uz nju…

Rimljani su, primjerice, bili očarani njome. Prema predaji, znali su se hvaliti kako u njihovom carstvu postoji rijeka koja do podneva teče u jednom smjeru, a poslijepodne u drugom. Naravno, bila je to slikovita aluzija na njezin iznimno miran i spor tok kojim se vjetar mogao poigravati bez ikakvog napora. Upravo zbog toga dobila je osebujan nadimak „rijeka koja teče unatrag“.

Zbog takvog toka, njezine glavne osobitosti, nastale uslijed gotovo nepostojećeg nagiba, često su je znali nazivati i „rijekom stajačicom“. Ponekad je doista ostavljala dojam kao da uopće ne teče.

Bosut, takav miran i spor, ima, barem u hrvatskim razmjerima, zavidnu duljinu. Dugačka je ukupno 186 kilometara, a osim kroz Hrvatsku protječe i kroz Srbiju. Glavnina njezina toka, 151 kilometar, nalazi se na području Hrvatske. Peta je najduža rijeka u Hrvatskoj, ali i jedna od najnerazvijenijih i slabo poznatih. Ona je najduža lijeva pritoka Save, a u nju se ulijeva kod sela Bosuta u Srbiji. Glavni su joj pritoci Biđ, Berava, Spačva i Studva.

Bosut je poseban i po tome što ga se smatra rijekom bez izvora. Nastaje između Štitara i Županje, teče koritom koje je davno izdubio jedan od savskih rukavaca. “Taj se rukavac odvajao ispod ušća rijeke Bosne, a vraćao u Savu u blizini ušća Drine. Gornji ulaz se s vremenom zasuo, vjerojatno od nanosa rijeke Bosne, pa je njegovo korito ostalo bez vode i Turci ga nazvaše Bosut (baš znači ‘prazan’, a sut ‘voda).

Prva pritoka s lijeve strane – Berava – puni korito vodom, a dalje se u Bosut ulijevaju mnogi pritoci, potočići i kanali. Staro se ušće zasulo, ali je voda probila novi put stotinjak metara niže starog. Tamo je izgrađena i ustava”, piše primjerice Ribolovni savez. Za Bosut kažu da nastaje od vodotoka koji se slijevaju s Dilja i Krndije spajanjem potoka Biđ i Berava te podzemnih izvora.

Bosut, tzv. rijeka stajačica, poznata je i po tome što se za niskog vodostaja zna pretvoriti u pravu ‘džunglu’ vodenog bilja, što zbog manjka kisika zna dovesti i do pomora ribe kojom ta rijeka inače obiluje. Njezine obale inače krase trska, vrbe, kao i ostaci drevnih bosutskih šuma, a one su isto tako i dom pticama močvaricama, primjerice čapljama, divljim patkama ili pak rodama.

No, Bosut je oduvijek bio bitan i ljudima. Najveće naselje, odnosno grad koji živi uz tu rijeku, su Vinkovci, jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova u Europi. U tom gradu uz Bosut se pruža šetnica duga oko četiri kilometra, koja vodi od centra grada do izletišta Sopot. Voljeno je i šetalište Dionizija Švagelja u samom centru grada.