Hrvatska rijeka koja život znači izvire iz čak pet vrela, a na svom putu često poplavljuje i pokazuje bezbroj različitih lica

Poput nekog plavo-zelenog krvotoka, rijeke hrane Hrvatsku. Sava, najduža među njima. Slunjčica, vjerojatno najtirkiznija. Dretulja, najbistrija, kažu, pa moćni Dunav, duboka Cetina, divlja Zrmanja, čista Kupa… I onda, među svima njima, jedna neobična naziva: Glina. Riječ je o doista zanimljivoj rijeci. Sve o njoj doznajte u nastavku članka!

Rijeka Glina, po kojoj je istoimeni grad dobio ime, najveća je banijska rijeka koja jednim manjim djelom svog toka, kojih 12 i pol kilometara, predstavlja i granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Ukupna joj je duljina od 93 do 123 kilometara, dok joj porječje obuhvaća 1434 kilometara četvornih.

Rijeka Glina izvire u Karlovačkoj županiji, na Kordunu, u mjestu Donji Kremen koje je od poznatijeg Slunja udaljeno osam kilometara. Izvire iz pet vrela na brdu Brkašica, na nadmorskoj visini od 285 metara, a zatim teče sjeveroistočno, kroz Topusko i grad Glinu. Njezine najveće pritoke teku iz Bosne i Hercegovine, a to su Kladušnica i Glinica, no pune je isto tako i Rasinja, Buzeta, Maja… Rijeka Glina ulijeva se u Kupu, kojih 20 kilometara od Gline.

Rijeka Glina pokazuje svoja različita lica, ovisno o tome koji dio njezina toka gledate. U svom gornjem toku teče kroz brdovito područje te je uska. U svom donjem toku se širi, postaje dublja i ima veći protok.

Rijeka Glina oduvijek je bila važna ljudima. Služila im je kao izvor šljunka i pijeska, ali i ribe. Služila je i za opskrbu vodom, a pogonila je i tamošnje vodenice. No, bila je i mjesto susreta i društvenog života na tamošnjim kupalištima, ali i mjesto za rekreaciju i uživanje u ljepotama prirode. Ovo potonje je i danas.

Nažalost, rijeka Glina, čije se ime u povijesnim dokumentima prvi puta spominje na samom početku 13. stoljeća, poznata je po tome što poplavljuje, a rekordni vodostaj od 5,6 metara zabilježen je 1974. godine. Prvi detaljni zapis o poplavama u Glini i okolici datira, prenose Novosti, iz 1858. godine, dok je novi kanal između Gline i sela Prekope za rječicu Maju prokopan 1880. godine.

Nekada je na rijeci Glini, u samom centru Gline, postojalo i uređeno kupalište, u sklopu kojeg je na rijeci bila postavljena i splav u čijoj je sredini bio bazen za neplivače i djecu, prenosi isti izvor. Na njemu se, pokazuju zapisi iz 1938. godine, kupalo i po pet tisuća ljudi. Isto tako, nad tom se rijekom nekada nadvijao i lučni most koji se 2002. godine, zajedno s teretnim vozilom koje je prelazilo preko njega, stropoštao u rijeku. Brzo je izgrađen novi, čelični, dugačak 52 metra.

No, ta rijeka nije bitna samo ljudima. Uz nju svoj život veže niz biljnih i životinjskih vrsta. Primjerice, njezine obale krase bijela vrba te crna joha, močvarna perunika i obalni šaš. U njoj živi i niz vodenih biljaka, a gravitira joj i niz ptica, među njima mali gnjurac, vodomar te siva čaplja.