Ova hrvatska rijeka toliko je bistra da je zovu najčišćom u Europi! Duga je samo 7 km, a uz njen tok rastu 162 biljne vrste

Sve su redom ljepotice, sve nas fasciniraju, svaka na svoj način. Sava, primjerice, najdulja je rijeka koja protječe Hrvatskom. Kupa, najdulja rijeka koja počinje i završava u Hrvatskoj, dok je Ombla najkraća hrvatska tekućica. Slunjčica bi možda, sudili bismo se reći, mogla biti najtirkiznija? No, među njima, a Hrvatska se doista može pohvaliti nevjerojatnom lepezom rijeka, ima jedna i poprilično misteriozna. Ime joj je Dretulja, opisuju je kao ‘nepoznatu ponornicu’, a iako je kratka, nevjerojatno je zanimljiva.

Riječ je o krškoj rijeci, no i jednoj od naših najmanje poznatih rijeka, tvrde primjerice na stranici Hrvatskih voda. Ona teče kroz krško područje, Ogulinsko-plaščansku udolinu. Izvor joj je nadmorskoj visini od 375 metara, podno 710 metara visokog Markanovog vrha na sjeveroistočnom rubu Male Kapele. Najveća joj je pritoka Vrnjika, a od brojnih potoka koji se u nju ulijevaju značajan je onaj po imenu Vera. On nikada ne presušuje, čak ni za vrijeme jakih suša.

Izvor Dretulje je snažan, a voda joj je nevjerojatno čista i bistra. Neki je čak nazivaju najčišćom u Europi. Odmah do njezina izvora, odnoso vrela nalazi se i mala brana, odnosno malo jezero. Tamo je nekada radio mlin, ali i pilana. Ostaci mlina i dalje tamo stoje. Taj se lokalitet naziva ‘vrelo Dretulje’, no 500 metara nizvodno nalazi se ‘Izvor Dretulje’. Riječ je o još jednom malom izvoru, no nestalnom, koji u vrijeke suša posustaje.

Ponornica Dretulja svijetu se u svoj svojoj raskoši, ljepoti te važnosti pokazuje u duljini od sedam kilometara. Nakon toga ponovno nestaje u utrobi zemlje i ovija se velom misterioznosti. „Ona ponire u jugoistočnom kraju Plaščanske zaravni u nekoliko zasebnih ponora u blizini zaseoka Jakšići nakon 10 kilometara toka, te poslije 7 kilometara ponovno izvire kao jedan od izvora rijeke Mrežnice (Primišljanske ili Istočne Mrežnice) kod Zbjega i Suvače, dok drugi dio predstavlja jaki izvor potoka Rudnice kod sela Kamenice”, navodi se pak primjerice na stranici Rijeke Hrvatske.

Zanimljiva je to rijeka iz niza razloga. Njezine su obale obrasle trskom, a dno joj je pješčano, ponegdje gotovo snježnobijele boje, a krasi je i bujna vojna vegetacija. Voda joj je hladna, a njezini trščaci prelaze u vlažne livade, dok najviše dijelove njezine doline prekrivaju suhi travnjaci i šumarci. Na tim mjestima rastu orhideje. No, možda su najvažnije stanište koje se vežu uz nju upravo cretovi, odnosno posebna vlažna staništa na kojima rastu posebne vrste biljnih vrsta koje preživljavaju u vlažnu tlu kojem nedostaju nutrijenti.

Takva staništa, cretovi, ali i spomenute vlažne livade, prekrivaju polovicu gornjeg tok rijeke Dretulje. A među stanovnicima tih cretova, inače rijetke vrste staništa, jedan se posebno ističe. To je biljka mesožderka po imenu Tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris). Ona hranjive tvari, kao što joj i samo ime kaže, dobiva tako da se hrani kukcima, među ostalim komarcima.

U rijeci Dretulji živi šest vrsta riba (i to klen, potočna pastrva, pijor, tivuška, potočna mrena i peš), a ona je nevjerojatno bitna za čak 162 biljne vrste koje žive uz nju ili njoj. Od tog broja 32 vrste su ugrožene. S obzirom na važnost Dretulje svojedobno je pokrenuta inicijativa da se područje njezina toka proglasi posebnim stanišnim rezervatom pod imenom Dolina Dretulje.