Najhladnija rijeka u Hrvatskoj ulijeva se ravno u more: uz njen tok uzgaja se najfinije voće, a poznata je po ušću koje izgleda famozno

Postoje rijeke koje jednostavno teku i one koje oblikuju živote. Neretva pripada ovoj drugoj vrsti. Za ljude koji žive uz njezine obale, ona nije samo geografski pojam, već svakodnevna prisutnost, blagoslov i izazov. Neretva hrani zemlju, smiruje žeđ, pokreće vesla i priče koje se prenose s koljena na koljeno. Izvire u krševitim visinama, hladi dlanove već na prvi dodir, a potom se kroz doline spušta prema jugu. I baš tamo gdje se njezin put završava, na mjestu gdje se sljubljuje s morem, priroda je napravila čudo: veličanstvenu deltu i jedno od najljepših i najočuvanijih riječnih ušća u Europi.

Rijeka Neretva „rađa“ se visoko, u planinskom zagrljaju Zelengore, na više od tisuću metara nadmorske visine. Ondje, u krilu netaknute prirode Bosne i Hercegovine, izvire voda toliko hladna da ni najvrelije ljeto ne uspijeva podići njezinu temperaturu iznad sedam Celzijevih stupnjeva. Ta ledena bistrina, nahranjena glacijalnim jezerima u okolici izvora, teče dalje prema jugu, ne mijenjajući svoj karakter, već ga ponosno nosi kroz sve faze toka dugog 230 kilometara.

Osim što je hladna, Neretva je i kristalno čista rijeka. Toliko čista da se u njezinu vodu na izvoru možete sagnuti i napiti se dlanovima. Njezina boja je pak priča za sebe: tirkizna, smaragdna, gotovo nestvarna. Fotografima je neiscrpan motiv, putnicima iznenađenje, a lokalnom stanovništvu izvor života. U gornjem toku njezina snaga pokreće hidroelektrane, ali ni tamo, gdje je čovjek pokušao ukrotiti njezinu silu, nije izgubila svoju divlju ljepotu.

Na svom dugom putu prema jugu Neretva protječe kroz Mostar. Bez nje, ovaj grad ne bi bio ono što jest. Sve ovdje nekako vodi do rijeke: kamene ulice, pogledi s prozora, tišina ranih jutara i žamor toplih večeri. Nad njezinim smaragdnim tokom uzdiže se Stari most, svjedok burnih stoljeća i tihe snage naroda koji su uz ovu rijeku rasli, živjeli i voljeli. Mostarci su nekada mostove čuvali kao blago, otuda i naziv „mostari“, po kojem je grad dobio ime. I danas, dok stojite na sredini mosta i gledate kako se rijeka presijava pod sunčevim zrakama, lako je shvatiti zašto. Rijeka Neretva ovdje je zapravo srce grada.

Nakon što napusti Bosnu i Hercegovinu, Neretva ulazi u Hrvatsku i razlijeva se u veličanstvenu deltu koja se prostire oko gradova Metković i Opuzen, sve do Ploča. Ovdje dolazi do izražaja njezina druga strana: pitoma, plodna i darežljiva priroda. Ovo je hrvatska Kalifornija, kako je mnogi nazivaju, regija bogata plodnim tlom, kanalima, močvarama, šarenim poljima i, naravno, mandarinama.

Mandarina je zapravo kraljica neretvanske doline. Svake jeseni ova regija doslovno zamiriše na slatki, sočni citrus koji se uzgaja na tradicionalan način i prodaje po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire. Prva berba neretvanskih mandarina krenula je još 80-ih godina prošlog stoljeća, a danas su prepoznate po svojoj kvaliteti diljem Europe.

Na mjestu gdje se hladna, smaragdna rijeka stapa s plavetnilom Jadrana, priroda je stvorila prizor koji ostavlja bez daha. Prostrana pješčana plaža koja se ondje pruža djeluje gotovo nestvarno, kao da ste se iznenada našli usred neke egzotične destinacije, a ne svega nekoliko kilometara od Ploča.

Ova prirodna senzacija sve je popularnija među turistima iz Hrvatske i inozemstva, ali i među onima koji traže nešto više od klasičnog kupanja. Kitesurferi ovdje hvataju vjetar, zmajevi plešu nad plićakom, a oni malo manje avanturistički nastrojeni mogu do plaže doći drvenom stazom koja vijuga kroz trsku i završava usred zlatnog pijeska. Upravo ta staza, ljuljačke u beach barovima i nevjerojatni zalasci sunca pretvorili su ovo mjesto u idealnu ljetnu oazu.

No, dolina Neretve ne živi samo od mandarina i vodenih rukavaca! Ovdje još uvijek kuca srce tradicije, osobito svakog kolovoza kada rijeka postaje pozornica jednog od najposebnijih događaja u Hrvatskoj.

Amatersko sportsko natjecanje u tradicionalnim lađama u kojima ekipe iz različitih krajeva Hrvatske i svijeta preveslaju 22,5 kilometara dugu dionicu od Metkovića do prekrasnog pločanskog zaljeva održava se više od 25 godina, a posada koju čine 10 veslača, bubnjar i kormilar imaju za cilj osvojiti pobjednički štit kneza Domagoja. Maraton lađa na Neretvi veliki je turistički događaj koji nadilazi granice ovoga kraja, a sve to kako bi se sačuvala tradicionalna plovila u kojima su se, kako kažu Neretvani, rađale i umirale njihove obitelji.

Maraton lađa nije nastao samo iz ljubavi prema sportu, već iz duboke potrebe da se očuva identitet ovog kraja. Kao što je Sinjska alka ponos Cetinske krajine, tako je ova utrka srce doline Neretve. A lađa, ta skromna, drvena ljepotica, za Neretvane ima značenje daleko veće od pukog prijevoznog sredstva. Ona je ono što je gondola za Veneciju: simbol tradicije, pripadnosti i snage naroda koji su stoljećima učili živjeti s rijekom. Rijekom koja nikad nije samo tekla, nego učila, povezivala i ostavljala trag u svakome tko je njome plovio.

Ušće Neretve jedno je od rijetkih očuvanih riječnih delta u Europi. Ovo područje krije čudesne rukavce, močvare, lagune i bogati biljni i životinjski svijet. Osim što je važno ornitološko stanište za brojne vrste ptica, delta je i sve popularnija turistička atrakcija. Foto-safari u tradicionalnoj lađi kroz kanale Neretve pruža posjetiteljima priliku da dožive prirodu izbliza, da vide čaplje kako lete, jegulje koje se skrivaju među trskom i da uživaju u tišini koju narušava samo veslo koje zapljuskuje vodu. Domaćini često nude i gastronomski doživljaj: nezaobilazni brudet od jegulje i žaba jednostavno morate probati!