Samo nekoliko kilometara od hrvatske granice krije se rijeka s pet otoka u obliku srca: idealna je za cjelodnevno uživanje

Nekoliko kilometara uzvodno od Bihaća, kod sela Račića, Una se razlijeva u rukavce i među njima kreira pet malih riječnih otoka. Zovu se Japodski otoci i sasvim slučajno, a možda i ne, visoko iz zračne perspektive ocrtavaju oblik srca, kao da na taj način odmah žele poručiti što će vas dočekati kada stignete tamo. Ade obrasle gustim zelenilom, povezane drvenim mostićima i okružene vodom koja se ni na trenutak ne smiruje natjeraju vas da se zapitate sanjate li ili ovo doista postoji.

Hladna Una je upravo ta koja ovdje određuje sve. Naime, njezina voda bogata je otopljenim kalcijevim karbonatom pa neprestano taloži sedru i od nje gradi pragove i barijere. Preko njih se rijeka prelijeva u nizovima kaskada, negdje kao tanka bijela zavjesa, negdje kao huk koji se čuje prije nego što se otoci ugledaju, što živo podsjeća na Nacionalni park Plitvička jezera ili Nacionalni park Krka. Šetnja mostićima od ade do ade zato je zapravo šetnja preko živog geološkog procesa; barijere pod nogama rastu i danas, neprestanim taloženjem novih slojeva sedre.

Boja rijeke stalno se mijenja. U dubljim rukavcima Una je tamnozelena, gotovo modra, nad sedrenim pragovima tirkizno svijetla, a u plićacima uz obalu toliko je prozirna da se dno vidi kao kroz staklo. Nad njom se nadvijaju krošnje, pa svjetlo do vode dopire u mrljama koje se pomiču s vjetrom. Otoci su maleni i obiđu se u laganoj šetnji, a prizori se izmjenjuju iz koraka u korak: mirna jezerca u zavjetrini, brzaci koji se pjene između kamenja, travnate čistine i sjenoviti kutci uz samu vodu. U rukavcima se ljeti kupa, jer je voda čista i osvježavajuće hladna, a najljepši su rani sati, kada se nad rijekom diže izmaglica i, prije prvih posjetitelja, čuje samo voda. Drveni mostići, položeni nisko nad rukavcima, dodatno pojačavaju dojam da se hoda po samoj rijeci. S njih se najbolje vide sedreni pragovi pod površinom, obrasli mahovinom i vodenim biljem, preko kojih Una klizi u tankim, staklastim slojevima prije nego što se prelije u sljedeću kaskadu.

Ime otoka otvara iznimno dugu priču. Japodi su bili narod željeznog doba koji je, kako navodi Hrvatska enciklopedija, nastanjivao područje Like, Ogulinsko-plaščanske udoline i Pounja, dakle upravo krajeve kroz koje danas prolazi granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Grčki povjesničar Apijan, koji je u djelu o ilirskim ratovima opisao rimska osvajanja ovih krajeva, prikazuje ih kao ratoboran narod koji je dugo odolijevao Rimu, sve dok Oktavijan nije slomio njihov otpor.

Arheološki izvori bilježe da su se Japodi kao narod oblikovali početkom željeznog doba, u 9. stoljeću prije Krista, te da su se uz stočarstvo i obradu kovina koristili jantarom za izradu nakita i bili uključeni u trgovačke mreže kojima je stizao na njihovo područje, uz karakteristične kape ukrašene metalnim dodacima. Tijekom rimske vlasti postupno su se romanizirali i izgubili zaseban identitet, a na adama danas postoje skulpture koje im odaju počast.

Suvremeni sadržaji na otoke su stigli 2008. godine, kada je, kako navode iz samog centra, ovdje počeo djelovati turistički centar Una Aqua. Ponuda se naslanja na rijeku: rafting i kajak, kupanje, kućice na drvetu i prozirne kupole za noćenje pod zvijezdama, uz restoran s domaćim bosanskim specijalitetima. Položaj ih čini zanimljivima i kao stanicu na duljem putovanju. Nacionalni park Una sa Štrbačkim bukom nalazi se južnije uz istu rijeku; Plitvička jezera nalaze se četrdesetak kilometara u suprotnom smjeru, preko granice, a iz Zagreba se do Račića stiže za oko tri sata vožnje, ovisno o prometu i čekanju na granici.

S obzirom na visoke temperature, Una će ovih vikenda mnogima biti primamljiva za rashlađivanje ili rafting, uz obvezno izbjegavanje najtoplijeg dijela dana. Tada otoci najjasnije pokazuju zbog čega su Japodi, a poslije njih i svi drugi, ostajali uz ovu rijeku. Una je sila koja se nikada ne umara, a zajedno sa zelenilom koje je okružuje pruža ambijent koji izgleda kao da je osmišljen samo za ljubitelje prirode.