Izgradili su kopiju britanskog grada u kojem je trebalo živjeti 10.000 ljudi, a danas zjapi prazan: zašto grandiozni projekt nikada nije ispunio očekivanja

Kineski građevinari i investitori poznati su po ponekad doista fascinantnim idejama. One se nekad isplate i budu potpuni hit te istinsko čudo građevinskog umijeća, no ponekad se cijeli projekt pokaže fijaskom pa je konačni produkt, pogotovo u smislu naselja, takozvani ‘grad duhova’. E pa jedan od takvih, a možda i najneobičniji među njima, jest Thames Town, nevjerojatni ‘umjetni britanski grad’ u Kini inspiriran britanskim originalima. U ovom članku doznajte zašto je uopće i kada točno izgrađen. I zašto nikada nije ispunio svoj puni potencijal.

Ovaj nesvakidašnji, pomalo čudnovat grad nalazi se kojih 30 kilometara od centra Šangaja, u Songjiang New Cityju, jednom od novih urbanih područja u okolici tog velegrada. Naime, Šangaj je s oko 26 milijuna stanovnika najveći grad u Kini, ali i jedan od najvećih gradova na svijetu. Sam Thames Town, odnosno u prijevodu ‘grad Temze’, javnosti je predstavljen 2006. godine. Tada su završili radovi na njegovu razvitku, a ime je dobio po rijeci Temzi koja protječe kroz glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva, London.

Dakle, kao što bi samo njegovo ime moglo možda natuknuti, cijeli je izgrađen u stilu britanskih gradića i naselja. Dakle, upravo tamo, na drugom kraju svijeta, u Thames Townu, dočekat će vas kaldrma, viktorijanske terase, male radnje na uglovima zdanja, crvene telefonske govornice, tudorske građevine, pa čak i kipovi Florence Nightingale i Williama Shakespearea. Neke od građevina bile su direktna kopija zdanja u Britaniji, primjerice tamošnja crkva, koja je u biti preslika Christ Churcha u Bristolu. Naravno, Thames Towna ne bi bilo bez pubova te fish and chips restorančića.

No, Thames Town nije izgrađen samo zato što je netko bio inspiriran Britanijom. On je trebao imati ulogu mjesta za život za osobe koje gravitiraju sveučilišnom centru po imenu Songjiang University Town, a isto je tako bio dio mnogo šire inicijative, nazvane ‘One City, nine Towns’, koju su tamošnje vlasti osmislile još 2001. godine.

Dakle, ‘one city’ bio je Songjiang New City, dok se broj devet odnosio na predgrađa Šangaja inspirirana različitim dijelovima svijeta. Britanski Thames City bilo je samo jedno od takvih naselja. Druga su imala skandinavski, talijanski, španjolski, kanadski, nizozemski i njemački štih (Luodian u skandivaskom stilu, Pujiang u talijanskom, Fengcheng u španjolskom, Fengjing u kanadskom, Gaoqiao u nizozemskom, a Anting u njemačkom).

Inače, ovaj britanski grad prostire se na području od jednog kilometra četvornog, a u njemu je trebalo živjeti 10 tisuća ljudi. Investicija je bila teška milijune, a za dizajn grada bila je zadužena arhitektonska tvrtka Atkins, dok su izvođači bili Shanghai Songjiang New City Construction and Development te Shanghai Henghe Real Estate. Kad je naselje bilo gotovo, reakcije su bile svakakve. Nekima se dopalo, drugi su blatili projekt. Treći su ga smatrali zanimljivim eksperimentom u kojem se moglo vidjeti kako ‘istok’ doživljava ‘otok’.

No, nije sve krenulo sukladno planu, a on je bio da Thames Town postane željeno mjesto za život za one ljude koji se žele preseliti van samog Šangaja, koje su vlasti pokušavale cijelom tom inicijativom rasteretiti, i u smislu prometa i zagađenja. Naime, na nekretnine u Thames Townu su isprva nasrnuli imućniji kupci i kupovali ih kao svoju drugu nekretninu, što je povećalo cijene. Naposljetku, njih tek mali broj je odlučio Thames Town pretvoriti u svoje stalno mjesto stanovanja pa se sve srušilo kao domino – nedostatak ljudi doveo je, očekivano, i do zatvaranja pubova i dućana te je britanski grad postao još jedan od kineskih gradova duhova. No, iako nije baš nešto živ, navodno je popularno mjesto za svadbeno fotografiranje.