Ovaj grad u blizini Dubrovnika zovu ‘mala Venecija’: jedan je od najsunčanijih na Balkanu i nudi jedinstven spoj prirode, povijesti i hedonizma

Koja vam je prva asocijacija na južni dio Bosne i Hercegovine? Sunce koje gotovo nikad ne prestaje sjati, vinogradi što se protežu unedogled ili možda miris hercegovačkog pršuta? U srcu tog podneblja, smješteno u dolini rijeke Trebišnjice i podno moćnog Leotara, leži Trebinje, grad koji spaja sve te slike u jedno. Samo pola sata udaljen od Dubrovnika, a opet potpuno drugačiji, Trebinje odiše smirenim ritmom juga, toplinom ljudi i šarmom kamenih trgova koji svjedoče o stoljećima bogate povijesti. No, jeste li, primjerice, znali zašto ga zovu „mala Venecija“ ili pak da se radi o jednom od najsunčanijih gradova na Balkanu?

Trebinje se ponosi titulom jednog od najsunčanijih gradova na Balkanu. Naime, statistika kaže da ima više od 260 sunčanih dana godišnje! Upravo ta posebna klima daje mu jedinstven ugođaj: zime su blage, ljeta duga i suha, a proljeće i jesen ispunjeni bojama vinove loze, smokava i lavande. Lokalci vole reći da se ovdje živi „pod suncem koje nikada ne žuri zaći“, a putnici ga doživljavaju kao mjesto u kojem se vrijeme usporava i u kojem svaka šetnja uz rijeku postaje doživljaj.

Rijeka Trebišnjica, koja vijuga kroz grad, stoljećima je određivala njegov izgled i razvoj. Na njoj je izgrađeno čak dvadesetak mostova, pa nije čudo da Trebinje često nazivaju „malom Venecijom“.

Najpoznatiji i najslikovitiji most u Trebinju zasigurno je Arslanagića most, podignut u 16. stoljeću kao pravo remek-djelo osmanske arhitekture. Sa svojih 92 metra dužine i elegantnim lukovima, stoljećima je bio ponos i simbol grada. Njegova priča ipak nije tako jednostavna! Naime, potapanjem starog lokaliteta uslijed izgradnje akumulacijskog jezera šezdesetih godina prošlog stoljeća, most je bio rastavljen kamen po kamen, a zatim ponovno pažljivo sastavljen na sadašnjoj lokaciji. Ta neobična sudbina samo je pojačala njegovu vrijednost: danas stoji kao svjedok povijesti i ljudske upornosti da sačuva ono što je dragocjeno.

Uz njega se ponosno spominju i Kameni most iz pedesetih godina 20. stoljeća, Geljov most, kao i niz novijih konstrukcija koje povezuju dva dijela grada. Svaki od njih priča vlastitu priču. Jedni su povezivali trgovačke puteve i karavane, drugi su bili mjesto okupljanja i druženja, treći su pak tiho pratili ritam svakodnevnog života i čuvali uspomene prošlih generacija.

No, Trebinje je mnogo više od rijeke i sunca. To je grad u kojem se život mjeri u malim ritualima! Naime, jutarnja kava pod krošnjama veličanstvenih platana, posađenih još u austrougarsko doba, pravi je simbol grada. Njihov hlad u srcu trga stvara prirodni svod pod kojim se okupljaju prijatelji, razmjenjuju priče, dogovaraju poslovi i započinju nova poznanstva. Kažu da onaj tko nije sjeo na kavu pod platanima, nije doživio pravo Trebinje.

Šetnja dalje vodi prema Starom gradu, čije kamene zidine još uvijek šapuću priče o trgovcima, putnicima i vojskama koje su kroz stoljeća prolazile ovim krajem. Okolica pak otkriva drugačiju vrstu blaga: srednjovjekovne stećke uklesane u tišini hercegovačkih polja i drevne manastire poput Tvrdoša, koji se ubraja među najstarije u Bosni i Hercegovini, a danas je poznat i po vinu koje se tamo proizvodi.

Trebinje je grad koji vrijedi doživjeti. U njemu se mediteranska lakoća života skladno spaja s kontinentalnom čvrstoćom, a njegova snaga leži u suncu, rijeci i ljudima koji su topli, gostoljubivi i ponosni na svoj dom podno Leotara. Mostovi su mu donijeli nadimak „mala Venecija“, no svatko tko mu pruži priliku ubrzo shvati da Trebinje ima vlastiti ritam i dušu koju nećete pronaći nigdje drugdje.