Stoljetna tvrđava sa strme klisure čuva grad i čarobno plavo jezero, a s nje se pruža jedan od najljepših pogleda na krševitu okolicu

S jedne strane predivno jezero. S druge jedan od najneobičnijih stadiona na svijetu. U sredini klisura, a na klisuri legendarna utvrda… Ova vrlo posebna utvrda smještena je u Imotskom, nekoliko stotina metara od samog centra grada, na klisuri iznad Modrog jezera. Nazivaju je ponosom tog grada, a općenito se smatra i jednim od najznačajnijih fortifikacijskih objekata u unutrašnjosti Dalmacije. Ona se zove Topana, a u nastavku teksta zaranjamo u njezinu burnu prošlost.

Počeci utvrde Topana datiraju, pretpostavlja se, iz vremena hrvatskog kneza Trpimira (845. – 864.) Sredinom 10. stoljeća, kada je bizantski car Konstantin Porfirogenet imotsku županiju naveo kao jednu od 11 hrvatskih županija, Topana služi kao središte iste, navodi se na turističkoj stranici Imotskog. No, njezin središnji i najviši dio izgrađen je nešto kasnije, tijekom 13. i 14. stoljeća. Nadograđivana je i mijenjana i kasnije, sve do 18 stoljeća. Inače, nastala je na ostacima pretpovijesne i ilirske gradine, a većina onog što vidimo danas potječe upravo iz razdoblja od 14. do 18. stoljeća.

U 15. stoljeću, kada je Imotski došao pod osmansku vlast, Topana je služila kao sjedište imotskog kadije, odnosno suca, ali i civilnog upravitelja područja. Bila je najvažnija turska utvrda u području, a unutar nje stalo je od 400 do 500 ljudi. Godine 1717. njome počinju gospodariti Mlečani, koji je i obnavljaju. No, prolaskom turske opasnosti Topana gubi svoju dotadašnju stratešku važnost. Napuštena je 1816. godine. Inače, ime je dobila po kuli koja ima platformu za topove – topani (na turskom tophana znači spremište topa), a upravo je takva kula izgrađena 1663. godine u njezinu sjeveroistočnom dijelu.

Sama tvrđava ‘sljubljena je s klisurom’ – nepravilnog je oblika i prati oblik terena na kojem stoji. Dugačka je 40 metara, ima nekoliko razina. Položaj joj je, u obrambenom smislu, doista zavidan. Naime, prirodno je zaštićena s tri strane – s dvije strane je štiti Modro jezero, a s treće vrtača zvana Jelavića ili Gospin dolac, gdje se nalazi spomenuti gradski stadion. Njezin ‘najmekaniji’ dio bio je južna strana, a okruživali su se kameni bedemi s puškarnicama, debeli oko 1,5 metara.

Gornji dio tvrđave podijeljen je u dva dijela. Na višem su se na nalazili stambeni prostori, cisterne i tamnice. U nižem je bio glavni ulaz, iznad kojeg je bio župnikov stan te crkvica Gospe od Anđela iz 18. stoljeća, posvećena zaštitnici Imotskog i Imotske krajine. Vjernici se tamo redovito okupljaju na njezin dan, ujedno i dan grada, 2. kolovoza, a tvrđava je ionako voljeni vidikovac, s kojeg se može uživati u pogledu na Modro jezero. Ona je također i mjesto kulturnih događanja.