Nekad moćna utvrda na sjeveru Hrvatske danas je ruševina s koje se pruža prekrasan pogled na zelenilo Zagorja

Ivanščica, najveća i najviša planina Hrvatskog zagorja, nije samo omiljena planinarska destinacija. Ona, ako joj se prepustite, može predstavljati i prvoklasni izlet u prošlost, u kojem naoružani današnjom modernom planinarskom nepromočivom obućom, štapovima za hodanje te ‘neprobojnim’ kabanicama i vjetrovkama, možemo koračati po istim onim putevima u kojima su koračali mnogi prije nas, mnogo skromnije odjeveni, još u srednjem vijeku. Jedan od takvih puteva vodi do utvrde Oštrcgrad, jedne od najviših i najposebnijih utvrda sjeverozapadne Hrvatske. Od njezine nekadašnje pojave, danas je ostala samo blijeda, ruševna, slika, no upravo je to onaj tajni sastojak koji joj daje na čari… Utvrda Oštrcgrad odlična je ideja za izlet!

Utvrda Oštrcgrad nalazi se na jugozapadnom dijelu Ivanščice, na njezinu istaknutom vršku, koji objašnjava, kažu neki, njezino ime. Smjestila se na visini od 736 metara, što je čini jednom od najviših utvrda, odnosno burgova na sjeverozapadu Hrvatske, a položaj joj je doista upečatljiv i s njega je mogla držati pod kontrolom velik dio Zagorja.

One koji je, planinareći Ivanščicom i istražujući tu planinu, posjete, danas dočekuje mala i uska kula, dok se sam ‘grad’, odnosno utvrda Oštrcgrad sastoji od nekoliko segmenata, dobrano išibanih prolaznošću vremena. No, nekada su stvari izgledale potpuno drugačije. Burg, koji je inače jedan od rijetkih na području Ivanščice koji se može pohvaliti pravom branič-kulom, sastojao se od dva dijela – glavnog, na najvišoj točki lokaliteta te podgrađa, na nižem platou, koje je bilo okruženo zidovima.

Na najvišoj točki brijega se nalazio se plato s dvije kule – južna, četverokutna oblika, uz ulaznu je kulu najočuvaniji dio utvrde i smatra se da je najvjerojatnije dograđena naknadno. “Između sjeverne i južne kule plato je bio zatvoren istočnim obrambenim zidom, sagrađenim na samom rubu litice, danas sačuvanim samo u tragovima. To je bio najnepristupačniji i najsigurniji dio burga pa su uza zid bile smještene zgrade za stanovanje koje su se pružale cijelom dužinom platoa između kula. I one su sačuvane samo u temeljima. Na neizgrađenom dijelu platoa se vjerojatno nalazilo unutrašnje dvorište”, navode na TZ Zlatni istok Zagorja.

Zanimljivo, no ne zna se kada je utvrda Oštrcgrad točno izgrađena. Ono što se sigurno zna je da je nastao nakon provale Mongola. Prema jednoj teoriji, Oštrcgrad je sagradio župan Farkaš koji je 1247. godine dobio kraljevsku dozvolu da izgradi burg koji je već počeo podizati na svom teritoriju. No ta se dozvola možda odnosila na Kostelgrad. Kako god bilo, Oštrc je kroz povijest bio poznat pod, čini se tisuću imena – Oztruz, Oztruch, Ostercz, Oztrocha, dok prvi pisani zapis o lokalitetu, odnosno vrhu, seže u 1258. godinu. Prvi pisani spomen utvrde veže se pak uz 1330. godinu.

Promijenio je Oštrcgrad niz vlasnika – grofovi Celjski, obitelj Vitovac, Ivana Korvin, Nikola Mladinčić iz Dalmacije, Marčinko od Supan-potoka i Šimunu Zdarišić. Bio je i u rukama rasipnog markgrofa Brandenburškog koji ga je i založio, navodi ranije spomenuti izvor, 1513. godine Ljudevitu Pekriju Petrovinskom, ali sklapa i ugovor s Lovrom Iločkim kojim mu prepušta burg. No, prekršio je riječ pa Oštrc ostaje u rukama Pekrija, čija se kćer udaje za Mirka Bradača, a zatim – opet ženidbom – dio posjeda prelazi u ruke obitelji Kastelanfi. Priča o svim tim vlasnicima završava na idući način – oni su se zapetljali u parnice, a Oštrcgrad je prepušten zubu vremena te se već u 17. stoljeću spominje kao ruševina.

A i kao ruševina, utvrda Oštrcgrad osvaja mirom i ljepotom. A o toj ljepoti govori i jedna od legendi vezana uz kraj u kojem se nalazi, a koja se veže uz postanak svijeta. Bog je, kaže ta priča, stvorio zemlju i podijelio je ljudima, no krajeve sjeverno od Ivanščice želio je ostaviti za sebe… No, u podjeli je zaboravio na Ivančane te im na kraju daje ono što je čuvao za sebe – najljepši kraj na svijetu.