Ova utvrda već 1400 godina čuva najčarobniji hrvatski arhipelag: građena je toliko kvalitetno da zidovi i danas stoje!

Kameno zdanje okruženo kamenom na jednom od kamenih bisera Jadrana… Zvuči kao neka zagonetka, no ona to ipak nije. Ona je stvarnost, prelijepa i surova istovremeno. Pronaći ćete je na najvećem otoku kornatskog arhipelaga po kojem je on i dobio ime, Kornatu, a ime joj je utvrda Tureta. Nekada je predstavljala, kažu, uši i oči kornatskog kanala, danas je tihi svjedok vremena koji podsjeća na bogatu i dugu prošlost otoka Kornata i njegovu važnost u životu ljudi kroz stoljeća.

Kula Tureta podignuta je povrh polja Tarac na južnoj strani otoka Kornata. Pretpostavlja se da datira iz 6. stoljeća. Danas je zapuštena, no njezini zidovi i dalje uporno i tvrdoglavo stoje. I u takvom neobnovljenom stanju jedina je utvrda tog tipa i iz tog vremena na Jadranu koja i dalje stoji. Od uništenja spasila ju je njezina osamljenost na otoku, daleko od ljudi, pa kamen od kojeg je sazdana nije prenamijenjen u neke druge svrhe. Uz to presudna je bila, tvrde znalci, i kvaliteta njezine izgradnje.

Smatra se da je za njezinu gradnju zaslužan car Justinijan te da je bila samo jedna od 14 sličnih utvrda koje su niknule u njegovo doba na obali Jadrana. Sve su bile izgrađene na sličan način, i to grubo tesanim kamenom što ukazuje da gradnja nije drugo trajala. Međusobno su bile vidljive što znači da je između njih postojala i mogućnost komunikacije, a najvećom se smatra Gradina na otoku Žirju. Taj sustav utvrda služio je za nadzor plovidbe Jadranom i tamošnjeg prometa.

No, utvrda Tureta, koju se smatra najupečatljivijom građevinom na Kornatima, nije sama. U njezinoj se blizini, u njezinu podnožju nalazi i crkva svete Marije koja je i danas u funkciji. No, nije to obična crkva. Ona je podignuta uz i na ostacima prijašnje bogomolje, starokršćanske trobrodne bazilike koja se ističe svojom veličinom. Bila je dugačka 30, a široka 13 metara. Kada je bazilika točno nastala nije poznato, neki tvrde da možda u isto vrijeme kada i sama utvrda. Dapače, kažu i da je da je utvrda u biti bila samostanska kuća koja je, osim za izviđanje i dojavu opasnosti služila i skladištenje namirnica te sklonište za redovnike i stanovnike. Veličina bazilike daje do znanja da je u to doba uz otok bila vezana veća ljudska zajednica.

No, čak ni to nije sve. U blizini se nalaze i tragovi temelja još jednog zdanja, pretpostavlja se benediktinskog samostana. Kako god bilo, bila je to važna točka bivanja na otoku Kornatu. Na to ukazuje činjenica da je u srednjem vijeku otok Kornat nosio ime upravo po toj crkvici; zvali su ga Insulae Sanctae Mariae. Crkva, kao što smo naveli, i danas radi. Ona je i danas mjesto okupljanja hodočasnika, i to prve nedjelje u srpnju koji tamo dolaze brodovima. Krajnji im je cilj blagoslov: on se danas veže uz more, nekada je njegov fokus bio na polje. Kada je ta crkvica izgrađena nije jasno. Navode se različiti vremenski okviri, od prijelaza iz 12. na 13. stoljeće. zatim 14 stoljeće pa i prijelaz s 15. na 16 stoljeće. No, čini se da je prilično sigurno da je građena od materijala starije bazilike.

Kornati, najrazvedeniji arhipelag na Jadranu, sastoji se od oko 150 otoka stiješnjenih na površini od 320 kilometara četvornih. Drugim riječima, Kornati čine 12 posto svih hrvatskih otoka (1264 ukupno), a na njih otpada samo jedan posto hrvatskog mora. Istoimeni nacionalni park, proglašen 1980. godine, nešto je manji – broji 220 kilometara četvornih te obuhvaća 89 otoka, otočića i hridi koji se mogu pohvaliti s oko 2700 sati sunca godišnje. Prosječna površina otoka iznosi 0,5 kilometara četvornih.

Otok Kornat, po kojem je arhipelag dobio ime, najveći je tamošnji otok. Poznat je i po neobičnom geološkom fenomenu Vela Ploča ili Magazinova škrila, dugačkom 160 i širokom od 63 do 86 metara, a koji je nalazi podno njegova najvišeg vrha, Metline. Legenda kaže da su za njezin nastanak odgovorne vile, no znanost tvrdi da je nastala otklizavanjem 11 metara debelog sloja stijene prije 2400 godina.